I dok se u svijetu vode rasprave o ukidanju patenata na cjepivo i posljedičnom smanjivanju jaza u procijepljenosti između razvijenih i zemalja u razvoju, jednu članicu Europske unije politička je “sudbina” ostavila u raskoraku. Radi se o Bugarskoj koja se nalazi na samom europskom dnu po broju cijepljenog stanovništva. Tek svaki deseti stanovnik Bugarske je primio barem jednu dozu cjepiva. Samo za usporedbu, Rumunjska i Latvija, koje dijele pretposljednje mjesto u procijepljenosti, dvostruko su učinkovitiji od Bugarske. Što je razlog takvom izrazitom zaostajanju?
Kao što to obično biva kad su u pitanju kompleksna društvena pitanja, ne postoji jedan razlog već je posrijedi kombinacija razloga. Prvi se tiče krive “oklade”. Naime, u prvoj rundi naručivanja cjepiva Bugarska se odlučila isključivo za AstraZenecu i odbila količinu Pfizerovog cjepiva koja joj je bila zagarantirana planom distribucije cjepiva za članice Europske unije. Sama ta odluka nije ishodišna bila posve luda. Naprotiv, luđe su okolnosti koje su je naknadno učinile krivom. Bugarska se odlučila za AstraZenecu zbog cijene koja je niža od konkurenata i jeftinijeg i jednostavnijeg skladištenja. No, kao što znamo, to cjepivo u Europi nije isporučeno u dogovorenim količinama. A manjak se nije mogao nadoknaditi drugim cjepivima jer naprosto nisu bili naručeni. To što je Bugarska bila na neki način prisiljena na odabir jeftinijeg cjepiva i što je uslijed geopolitički/ekonomskih ratova ostala bez naručenih doza dovelo je do katastrofalno niske razine procijepljenosti.
No, kako smo najavili, nije to jedini razlog. Antivakserski pokret u zemlji je prilično jak, a sumnja u učinkovitost vakcinacije prilično raširena među pučanstvom. Prema nedavno obavljenom istraživanju samo se 19% građana želi odmah cijepiti, a 21% nekad kroz ovu godinu. Njih 32% bi se cijepilo nekad kasnije, a 22% ne bi nikada. Narudžba isključivo cjepiva AstraZenece u prvoj rundi ne samo da se ispostavila krivom odlukom zbog slabije isporuke već i zbog statusa koji ju prati. Naime, svi znamo da je zbog raznih medijskih napisa riječ o cjepivu koje građani često odbijaju svugdje, čak i oni koji bi se odmah cijepili bilo kojim drugim cjepivom. Pritom je i država u potpunosti zakazala u kvalitetnom informiranju građana o prednosti cijepljenja. Kao da su svi bili prepušteni sebi i svom osobnom odabiru čijem oblikovanju pridonose razni nazadnjaci i skeptici svih vrsta.
Država, međutim, nije zakazala samo u informiranju već i u osiguravanju nužne infrastrukturne i logističke podrške samom cijepljenju. Uglavnom je sve prepušteno obiteljskim liječnicima koji osobnim automobilima dolaze do skladišta cjepiva i satima čekaju u redu da dobiju nikad unaprijed znanu količinu cjepiva. Potpuni kaos se događa i pri određivanju prioritetnih skupina. Država je bila u jednom trenutku osigurala punktove za masovnije cijepljenje starijih pa je onda zbog slabog odaziva uslijed loše odrađene kampanje pozvala da se dođu cijepiti svi koji žele. Međutim, taj je poziv trajao dva dana jer je nestalo cjepiva. Trenutno se radi na konsolidaciji sustava i cjepivo počinje pristizati u nešto većim količinama, ali još će se brojati životi kojima su plaćeni profiti farmaceutske industrije, politička nesposobnostt vladajućih garnitura i antivakserske ludorije.