društvo
tema

Nema potrage, nema ni spašenih

Foto: Sea-Eye 4, Guillame Duez

Ivana Perić razgovarala je s novinarkom Sarom Cincurovom koja trenutno boravi na jednom od malobrojnih brodova koji sudjeluju u akcijama spašavanja na Mediteranu. Dok pomoć pružaju uglavnom brodovi nevladinih organizacija, Frontex i Libijska obalna straža ilegalno protjeruju ljude koji zovu pomoć.

“Spašavanja su bila jako intenzivna i emotivna, pogotovo jer smo među spašenim osobama imali 150 djece i maloljetnika bez pratnje. Imali smo i tri trudnice. Jedno od spašavanja dogodilo se noću, u čamcu u nevolji bili su uglavnom ljudi iz Sirije. Bilo je beba i djece, svi su bili mokri, natopljeni vodom, čak i bebe. Pomagala sam djeci i odraslima stavljati deke kako bi ih zaštitili od pothlađivanja. Jedna od spašenih žena bila je u šestom mjesecu trudnoće. Držala sam je za ruku do jutra. Bila sam zabrinuta za nju jer joj se vrtjelo u glavi i bilo joj je hladno. Neću to nikada zaboraviti”, priča nam Sara Cincurova, slovačka novinarka koja trenutno boravi na brodu Sea-Eye 4, jednom od malobrojnih brodova koji sudjeluju u akcijama spašavanja na Mediteranu.

Fotografija s broda Sea-Eye 4 (autor Guillame Duez)

Sea-Eye 4 je sredinom svibnja spasio više od 400 ljudi u šest spasilačkih misija u središnjem Mediteranu. “U centralnom Mediteranu nema dovoljno brodova za traganje i spašavanje, ne postoji sistem koji sustavno pomaže ljudima u nevolji. Postoje samo plovila nevladinih organizacija poput našeg, a mi smo samo pomoć u hitnim slučajevima. Stoga je jako teško. U samo 24 sata imali smo pet akcija spašavanja s pet različitih brodova u nevolji. Bili smo užasno iscrpljeni nakon toliko operacija. Treba uspostaviti europski plan, mehanizam kojim će se sustavno pomagati svima kojima je pomoć na moru potrebna”, govori nam Cincurova.

Fotografija s broda Sea-Eye 4 (autor Guillame Duez)

Trenutno na Mediteranu djeluje nekoliko spasilačkih brodova nevladinih organizacija (primjerice Sea Watch 4 ili Aita Mari), ali sredinom svibnja, kada su stizali brojni pozivi u pomoć, Sea-Eye 4 bio je jedino plovilo koje se nalazilo na moru. “Sea Watch 4 bio je prisutan u toj istoj zoni samo nekoliko tjedana prije i također je spasio stotine izbjeglica i migranata. Što se tiče naše misije, spasili smo 408 ljudi koji su se sigurno iskrcali u Pozzallu prošli vikend. Cijela posada trenutno je u karanteni na brodu”, kaže Cincurova, koja je također u karanteni.

Ilegalna protjerivanja po nalogu EU

Države Europske unije samo jačaju humanitarnu krizu na Mediteranu, a prelazak mora iz godine u godinu postaje sve opasniji. Naime, kako upozoravaju i s broda Sea-Eye 4, ljudi se često niti ne usude pozvati pomoć, jer im europski centri za koordinaciju spašavanja pošalju notornu Libijsku obalnu stražu, koja ljude odvlači natrag u Libiju. U svemu tome značajnu ulogu igra i Frontex, što je postalo evidentno i posadi Sea-Eye 4. “Primjerice, u petak je naša posada primila poziv u pomoć od oko 50 ljudi na malom drvenom brodu. Poziv je proslijedio Alarm Phone. Kad je posada pronašla brod, ljudima na njemu nije bilo ni traga. Tijekom te operacije, s broda smo ugledali zrakoplov Frontexa. Budući da Frontex izravno ili neizravno prenosi koordinate brodova u kojima su ljudi koji traže zaštitu Libijskoj obalnoj straži, moramo pretpostaviti da su ti ljudi bili žrtve još jednog ilegalnog protjerivanja po uputama država EU-a i da su vraćeni u libijske logore”, navode iz Sea-Eye 4.

Fotografija s broda Sea-Eye 4 (autor Guillaume Duez)

Iz Europe je ovih dana ipak stigla i jedna pozitivna vijest, a ta je da je talijanski sudac Alessandra Vella prihvatio zahtjev državnog odvjetnika za zatvaranje istrage protiv Carole Rackete, kapetanice broda Sea Watch 3. Podsjetimo, Rackete je uhićena 2019. godine zbog “ignoriranja naređenja javnih službenika” i provođenja akcije spašavanja na moru, nakon koje je izbjeglice i migrante dovezla na sigurno u luku Lampedusa.

“Za mene spašavanje života ne može biti zločin i to bi svima trebalo biti očito. Ova odluka svakako je pozitivna”, komentira nam Cincurova. Za kraj s broda Sea-Eye 4 poručuje kako nam treba više priča s Mediterana – ne kao turističkog i gastronomskog (k)raja, nego onog Mediterana na kojemu svakoga dana ginu i nestaju ljudi. I dok je krajnja nada da se jednoga dana nitko neće morati otisnuti na ovakva “putovanja”, u međuvremenu je nužno pružiti pomoć onima kojima je na moru potrebna. A ako nema potrage, nema ni spašenih.