Komentatorski konsenzus kaže da su ovi lokalni izbori u Hrvatskoj bili prilično značajni. Neki ih smatraju dokazom da je Hrvatska konačno demokratski prodisala, a neki u njima vide uspostavu određenog političkog trenda koji će biti teško opozvati – barem na lokalnoj razini. Iako je HDZ zadržao vlast u većini županija, izbori su definitivno pokazali veću razinu političke protočnosti i volatilnosti nego što je to bio slučaj ranije. Međutim, teško je u svim promjenama vlasti i neočekivanim rezultatima pronaći zajednički nazivnik koji bi bio dovoljan da pričamo o koherentnom trendu. Negdje su kandidati HDZ-a pobijedili islužene političke veterane, a negdje su nezavisne liste ostvarile trijumfe u područjima koji su važili kao utvrde HDZ-a.
Ono što je primjetno i što se dalo uočiti i u nekoliko prethodnih izbornih ciklusa je određeni vid organizacijske smjelosti na lokalnoj razini. Zasićenje dugotrajnom vladavinom određenih opcija i politička prepoznatljivost kvalitetnog rada na lokalu poslužili su kao inspiracija brojnim nezavisnim listama i manjim strankama da se odluče na iskorak. Prvi uspjesi nekih opcija prije osam godina, poput onih figura koje će kasnije postati Most, potaknuli su dotad političke nezainteresirane građane, aktiviste koji su se bavili konkretnim problemima ili “disidente” iz najjačih stranaka na aktivaciju. U velikom broju slučajeva se pokazalo da je vlast na lokalnoj razina dostupna i uz relativno nisku razinu političkog troška. Premda se mogu uočiti neki obrasci, različite političke i administrativne povijesti različitih gradova i općina ne dopuštaju da u eventualni trend upišemo primjetniji političko-ideološki sadržaj.
Razliku pogotovo nosi Zagreb u odnosu na ostale lokalne jedinice, a istovremeno služi i kao presudna potvrda trenda. Tomislav Tomašević je premoćno pobijedio u drugom krugu s osvojenih 65,25% glasova. Tih gotovo pa 200.000 glasova predstavlja rekordnu podršku na zagrebačkim izborima. Njegov suparnik Miroslav Škoro iz Domovinskog pokreta osvoji je 34,75% glasova i time vjerojatno zadovoljio svoje apetite s obzirom na ulogu autsajdera. Koliko god Tomaševićeva pobjeda bila uvjerljiva, Škoro i ekipa su si priskrbili ulogu ključnog takmaca HDZ-u s desnice. Barem do novih turbulencija u samom HDZ-u ili na desnici općenito. Kao što je poznato, zeleno-lijeva koalicija predvođena strankom Možemo imat će komfornu većinu u Gradskoj skupštini ako koalicijski pregovori sa SDP-om prođu glatko kao što se očekuje.
Dakle, glatka pobjeda im osigurava legitimaciju za nesmetano obavljanje najavljenih poteza. Pred Tomaševićem i suradnicima je nepregledna količina posla s nizom izuzetno zahtjevnih izazova. Konkretne kriterije su sami sebi zadali, a politički uspjeh će se mjeriti eventualnim pomacima u ideološkoj klimi. Naime, u Hrvatskoj je masovno rasprostranjeno uvjerenje po kojem je svaki oblik javne uprave – od lokalne do državne – neučinkovit i nužno korumpiran. Domet svih ovih spomenutih novih pokreta i lista svodio se na što oskudniji javni aparat te manju i transparentnu potrošnju. Dakle, radilo se o prevenciji navodno neizbježnog scenarija. Možemo i Tomašević imaju povijesnu priliku pokazati da javna uprava nije samo troma i inertna birokratska struktura na kojoj parazitiraju podobni već i akter koji može poboljšati živote ljudi. Osim same transparentnosti koja je preduvjet, trebat će pokazati da javna uprava i institucije mogu biti mjesta ekonomske i socijalne inovacije i funkcionirati kao zaštitna brana od tržišnih hirova. Ako u tome uspiju, ideološka klima u državi će se presudno promijeniti i više nećemo biti taoci politički slijepih anti-korupcijskih rješenja za sve i nacionalističke prazne simbolike državnosti kao takve. Mi im želimo svu sreću.