Krenulo je odlično. Rumunjska se neko vrijeme nalazila među prve tri zemlje Europske unije po postotku stanovnika koji su primili obje doze cjepiva. Zatim je uslijedio postepen pad: prošlog tjedna je završila na devetom mjestu. No, ta pozicija je još i dobra. Kad se uzme u obzir postotak stanovništva koji je primio samo jednu situacija je porazna. U toj kategoriji se Rumunjska nalazi na pretposljednjem mjestu, ispred susjedne Bugarske o čijim smo vakcinacijskim problemima nedavno izvijestili.
Taj drugi podatak je puno važniji jer on zapravo utječe i na pad onih cijepljenih s dvije doze. Naime, ponuda nadmašuje potražnju. Uskoro će se iscrpiti “zaliha” onih koji bi se htjeli ili mogu cijepiti. U čemu je problem? Problema su dva: logističko-infrastrukturni i “ideološki”. Prvi se tiče strukture naseljenosti u zemlji. Gotovo pola stanovništva Rumunjske živi u ruralnim područjima i s obzirom na sve logističke zahtjeve koje distribucija cjepiva nosi sa sobom – od samog prijevoza preko držanja u hladnjacima do precizne procjene broja utrošenih doza – nije ni čudo da cjepivo ne dolazi do onih kojima treba. S obzirom na to da zdravstvena infrastruktura nije adekvatna za cijepljenja stanovništva u ruralnim područjima, vlasti su odlučile pribjeći nestandardnim metodama. Organizirat će se drive-in lokacije za cijepljenje, kao i privremene lokacije za cijepljenje blizu posjećivanijih muzeja ili sportskih priredbi.
Međutim, ta nužna logistička prilagodba ne jamči uspjeh vakcinacije jer se tek treba riješiti i drugi problem. A taj se problem tiče skepse prema cjepivu. Naime, prema rezultatima istraživanja iz listopada prošle godine tek se 57% stanovnika Rumunjske htjelo cijepiti. Situacija se nije popravila ni narednih mjeseci sudeći prema istraživanju iz petog mjeseca: postotak onih koji bi se htjeli cijepiti narastao je tek na 59%. Među onima koji se ne bi cijepili ipak postoje neke razlike. Značajan je udio onih koji odbijaju cjepivo pod svaku cijenu, ali nezanemariv je udio i onih koji oklijevaju. Vlasti smatraju da bi se logističkim angažmanom dalo “uvjeriti” one koje oklijevaju i tako jednim potezom riješiti oba problema, barem djelomično. Naime, smatra se da oni koji oklijevaju to čine zbog slabe dostupnosti cjepiva i nisu motivirani da se sami angažiraju odlaskom u veći grad.
Također, vlasti namjeravaju “podebljati” okladu angažmanom poznatih osoba koji bi se trebale javno cijepiti i tako utjecati na stav javnosti. Da parafraziramo Lenjina, rumunjska se vlada kladi na formulu – logistička smjelost plus influenseri = kolektivni imunitet. S obzirom na to da su se od početka pandemije u Rumunjskoj promijenila četiri ministra zdravstva, zdravo je zadržati osnovnu razinu skepse.