Slovenska demokratska stranka Janeza Janše zna da ne može zadržati vlast na narednim izborima i da najveće šanse ima koalicija stranaka lijevog centra. Zato su već krenuli s napadima na “najslabiju kariku” – Ljevicu. A ti su napadi identični onima kojima su bili nedavno izloženi Možemo i Tomislav Tomašević u Hrvatskoj.
Sloveniju dogodine čeka superizborna godina. Nakon dva mandata s mjesta predsjednika republike odlazi Borut Pahor, koji je svojom vjerom u apolitičnost i idejom “Sprave” (pomirenja između nasljednika suparničkih strana iz vremena Drugog svjetskog rata koje je trebalo nastupiti nakon 1991.) uspio tu funkciju lišiti i ono malog simboličkog značenja. Sljedeće godine se glasa i na lokalnom nivou, ali pošto je tamo uloga stranačke politike sve manja, skoro sav fokus partija bit će na parlamentarnim izborima koji se moraju održati pred ljeto. Trenutno se pak čini da Janšina vlada, kao ni Šarčeva i ni ona Cerarova prije nje, neće dočekati kraja mandata.
Aktualna koalicijska vlast, sastavljena od Slovenske demokratske stranke (SDS) Janeza Janše, kršćanskodemokratske Nove Slovenije (NSi) Mateja Tonina te Stranke modernog centra (SMC), zombi reinkarnacije Stranke Mira Cerara, koju vodi Zdravko Počivalšek, preuzela je vođenje države na početku epidemije koronavirusa s relativno ugodnom većinom u parlamentu koja se u međuvremenu bitno stanjila i postala manjina. Trenutno računa s 38 poslanika u parlamentu koji broji njih 90. To znači da vlada mora kod svakog glasanja tražiti glasove potpore kod Slovenske nacionalističke stranke Zmaga Jelinčiča i dijela poslanika stranke umirovljenika (DeSUS) koji su do jučer bili dio te iste vlade. Ta činjenica dovela je vladu u situaciju da nisu u stanju niti da zamijene nekadašnjeg kolegu iz SMC-a Igora Zorčiča s mjesta predsjednika parlamenta pa se tako pojavljuju nagađanja da bi Janez Janša mogao uz treći pokušaj smjene Zorčiča vezati i glasanje o nepovjerenju vladi. U svakom slučaju jedna stvar je jasna: SDS je spreman za izbore.
Sabotiranje medija
SDS je već godinama najveća i najuspješnija stranka u zemlji, a taj status zadržava i tako što stalno funkcionira kao da je u tijeku kampanja za izbore. Oni su jedina stranka koja van predizborne sezone kupuje oglasni prostor za širenje propagande i neprestano aktivno radi na promociji svoje krajnje desne ideologije putem sve brojnijih vlastitih medija. Pomoću kapitala iz džepova mađarskih tajkunskih prijatelja Viktora Orbána, SDS-ova Nova24TV operira kao glava medijske hobotnice odakle se tekstovi šire dalje preko mreže “nezavisnih lokalnih web stranica” čiji su urednici uglavnom članovi ili prijatelji SDS-a. Kako bi ojačali utjecaj vlastitih medija, državni Telekom Slovenije je s očitom političkom agendom pomaknuo Nova24TV nekoliko mjesta više na programskoj shemi, pri čemu je potisnuo popularne programe POP TV i Kanal A kojim upravlja medijska kuća Pro Plus. Iako su se već pojavljivala nagađanja da je vlada bila spremna da na neki način kupi naklonost te medijske kuće u vlasništvu PPF grupe, smrt njenog osnivača, najbogatijeg Čeha Petra Kellera, ostavlja priču neizvjesnom.
Novu frontu s medijima vlada je otvorila objavom rezultata natječaja za sufinanciranje medijskih sadržaja Ministarstva za kulturu. Najveći gubitnik natječaja bio je Radio Študent (RŠ) koji je prošlih godina redovito dobivao 100 tisuća eura za svoje sadržaje zbog toga što s 52 godine tradicije uživa status medija posebnog značenja. Ove pak godine RŠ je od novog žirija dobio nula eura čime se pod veliki upitnik dovodi “stručnost” članova žirija sastavljenog od bliskih saveznika SDS-a. Bez sredstava ostali su i neki drugi kritički mediji poput Dnevnika i Mladine, a ona su, barem dijelom, bila proslijeđena medijima koji s naklonošću gledaju na vladu. Glavni razlog nedodijeljivanju bodova tim medijima na natječaju bila je njihova pretpostavljena neuravnoteženost ili drukčije rečeno, prevelika kritičnost prema aktualnoj vlasti. Zbog toga se RŠ okrenuo crowdfundingu dok će paralelno probati do natječajnih sredstava doći na sudu, slijedeći tako potez državne Slovenske tiskovne agencije (STA) koja već mjesecima ne dobiva sredstava od vlade koja joj pripadaju po Zakonu o STA. Pokušaj financijskog discipliniranja STA barem privremeno su zaustavili ljudi koji su SMS donacijama skupili 246.300 eura za plaće zaposlenih dok vlada još uvijek drži agenciju za taoca dok ne postigne smjenu vodstva.
Nova stara koalicija
Vlada u aktualnom koalicijskom sastavu ne može računati na novi mandat. Sve ankete ukazuju na uvjerljivu pobjedu tzv. Koalicije ustavnog luka (KUL) koju tvore četiri stranke lijevog centra. Najbolji srednjeročni scenarij za desnicu na vlasti je razdor unutar te koalicije stranaka kojima je zapravo zajednički nazivnik taj da se žele riješiti Janše. Posljednje iskustvo vlade u kojoj su surađivale spomenute stranke pod vodstvom Marjana Šarca ukazuje na probleme u tom braku koji bi u najgorem slučaju mogli rezultirati ponovnim razvodom, sličnim onom s početka prošle godine, čime bi lijevi centar izgubio legitimitet, a mađarski scenarij postao ozbiljna dugoročna opcija za Sloveniju. Pored toga što je desnica već počela s uspostavljanjem satelitskih stranaka u obliku široke koalicije manjih konzervativnih stranaka Povežimo Slovenijo, istovremeno radi i na delegitimizaciji buduće vlade. Za najslabiju kariku odabrala je Ljevicu.
Ljevica je stranka koja je nastajala u jeku financijske krize početkom prošlog desetljeća, a danas ima osam poslanika u parlamentu i prvi put je spremna na ulazak u izvršnu vlast. Za vrijeme prošle lijevo-centrističke koalicije na vlasti od 2018. do 2020., Ljevica je naime bila samo “partner” pa tako nije imala ministara, a vladi je “posuđivala” glasove u parlamentu s nekim koncesijama. No kako vlada nije bila spremna poduprijeti više prijedloga Ljevice, odnos se ubrzo pogoršao pa je tako u zadnjim mjesecima Slovenska nacionalistička stranka postala “partner” manjinskoj vladi. I dok se birači, siti Janše, uvjeravaju kako će sljedeći put biti sve drukčije, desnica potpiruje strahove s najnovijim zahtjevom za sjednicu parlamenta na kojoj bi se raspravljalo o tome je li program Ljevice protuustavan. Zahtjev za sjednicu potpisali su se SDS i NSi, a kao najglasniji borac ispostavio se poslanik najveće stranke Branko Grims koji je zbog svoje agresivne retorike i spremnosti zagovaranja ekstremnijih ideja – od ksenofobije do negiranja klimatskih promjena – bio više puta označen kao Joseph Goebbels SDS-a.
Crvena panika
Ljevica se kao formalna stranka uspostavila 2017. godine, tri godine nakon što su se ujedinili Održivi razvoj Slovenije (TRS) i Inicijativa za demokratski socijalizam (IDS). Ljevica ima u statutu za cilj svojeg djelovanja zapisanu uspostavu demokratskog i ekološkog socijalizma. Iako se o tome otvoreno govori već godinama, desnica je kao bik koji vidi crveno tek sad prvi put na ovakav način jurnula prema Ljevici. Osim logotipa u obliku stilizirane crvene zvijezde i poneke izjave kojeg radikalnijeg člana stranke, Ljevica u 2021. godini više liči na socijaldemokratsku opciju nego radikalnu ljevicu kakvom ju žele prikazati njihovi glavni protivnici, pri čemu se pozivaju čak na i na lažni manifest Ljevice nepoznatog autora kojeg su provladini mediji aktivno širili. Zbog svega toga ovi napadi desnice više liče na smiješne pokušaje hrvatskih konzervativnih sila koji žele Tomislava Tomaševića i Možemo! prikazati kao radikalno ljevu stranku koja će vratiti titoizam i nacionalizirati stanove. Ljevica s Lukom Mesecom na čelu zagovara progresivne ideje, ali njenu bazu glasača – što se vidi i kod programskih usmjerenja partije – tvore mladi i urbana populacija, primarno iz Ljubljane. U aktualnoj konstelaciji se Ljevica ne zauzima za pretjerano radikalne ideje, već su njene poruke više-manje na liniji s preostalima partijama Koalicije ustavnog luka čiji je praktički domet zagovaranje ekoloških i socijalnih politika Europske komisije. No, sve to ne zaustavlja SDS pa tako Grims pokušava javnosti objasniti kako će Ljevica “tjerati poduzetnike s bajunetima u more” i proziva svakoga tko ne nastupa protiv Ljevice da zapravo vodi Sloveniju u “građanski rat”.
Sve te tvrdnje su naravno apsurdne, no sasvim je moguće da su učinkovite u svom cilju da se demonizira Levicu kod neodlučnih birača centra pa i birača lijevog centra. Zdravko Počivalšek, predsjednik SMC-a je u doba velikih pritisaka na njegove poslanike da smjene vladu Janše tu odluku predstavio kao dvojbu između napretka s SDS-om ili suradnje s Ljevicom. Odluka za pro-biznis političara poput Počivalšeka je jasna, a na desnici se nadaju da situacijo tako vide i ostali.
U paranoji protiv Ljevice gubi se iz vida činjenica da se radi o partiji s jako malo kvalificiranog kadra za preuzimanje bitnijih resora u sljedećoj vladi. Vjerojatniji je scenarij u kojem će preuzeti stranci bliska područja poput kulture i zaštite okoliša dok će ostale resore podijeliti Socijalni demokrati, Stranka Alenke Bratušek i Lista Marjana Šarca. Trenutno je jasno samo to da na sljedećim izborima Janša neće moći sam sastaviti vladu. A tko će ju sastaviti i kako će izgledati ta suradnja još uvijek je nepoznato. Revolucija u svakom slučaju nije među ponuđenim opcijama, što god si o tome mislili na sve više otvoreno fašističkoj desnici. Lijevi centar zapravo nudi samo “vraćanje u normalu”, kakva god već ona bila.