Problemi koje je pandemija uzrokovala školskom sustavu i obrazovnom procesu dobro su poznati. Dugotrajno izbivanje djece iz škole i on line nastava odrazili su se na socijalizaciju djece, kvalitetu učenja i obiteljske prilike: od nevolja s čuvanjem djece dok su roditelji na poslu do povišenih tenzija ako roditelji rade od doma ili su ostali bez posla. No, problemi nisu “univerzalni” i načini njihova “rješavanja” ovise o socijalnoj pozadini i klasnom statusu. Na primjer, u siromašnijim obiteljima se nerijetko događa da se problemi rješavaju tako da djeca, pogotovo ona u tinejdžerskoj dobi, naprosto odustanu od obrazovanja i napuste školu.
Ne barata se još točnim brojkama na europskoj razini, ali iz Italije dolaze prve dramatične reakcije i apeli nastavnika i profesora. Prema istraživanju iz siječnja, gotovo trećina tinejdžera u Italiji starosti od 14 do 18 godina poznaje bar jednog učenika koji je u pandemijskom periodu potpuno nestao s on line nastave. S tim da je situacija puno gora na siromašnijem jugu zemlje nego na bogatijem sjeveru. Naime, petina djece u Italiji živi u relativnom siromaštvu, ali u bogatijim regijama sjevera poput Furlanije-Julijske krajine i Emilije-Romagne rizik od siromaštva i socijalne isključenosti za djecu iznosi 13%, dok na Siciliji i u Kalabriji iznosi 56 odnosno 43%. Pandemijski utjecaj na obrazovni proces će ove razlike samo dodatno produbiti.
Postoji više razloga zašto djeca iz obitelji slabijeg imovinskog stanja odustaju od školovanja: kako u standardnim, tako i u pandemijskim uvjetima. Neki su on line nastavu “iskoristili” kako bi pokušali pronaći posao i pridonijeti kućnom proračunu jer su im roditelji ostali bez posla u krizi. Postoji i nezanemariv broj djece koji u svojim domovima nemaju adekvatnu infrastrukturu za prisustvovanje nastavi poput kompjutera i dostupnog brzog interneta. Takva situacija vrlo brzo obeshrabri djecu. Također, siromaštvo i stalna potraga za bilo kakvim sredstvima za preživljavanje onemogućuje roditelje u iskazivanju podrške djeci – od emocionalne do materijalne – za nastavak školovanja. Pogotovo kad znaju da im viši stupanj obrazovanja ionako ne mogu priuštiti. On line nastava je toj djeci “omogućila” da tiho napuste škole i “oslobode” se tog tereta.
Pored očitog dodatnog pritiska u smjeru klasnog raslojavanja, ova situacija na talijanskom jugu sa sobom nosi još jednu problematičnu dimenziju. Mladi koji su napustili školu postaju regrutacijski bazen za mafiju i razne bande koje im nude “bolje uvjete” od neizvjesnosti na, uglavnom, crnom tržištu rada. Problem je prepoznat i na državnoj razini i u nekoliko navrata su alocirana milijunska sredstva za borbu protiv obrazovnog siromaštva na jugu zemlje. Uključene su i razne organizacije i udruge koje u siromašnim kvartovima Napulja i drugih gradove nastoje pomoći djeci da ostanu u obrazovnom procesu. Tek će početkom 2022. godine znati točan broj djece koja su napustila školu u pandemijskom periodu. Slični procesi se u većem i manjem intenzitetu zasigurno događaju i u ostalim zemljama, a posljedice ćemo saznavati naknadno.