Ministri Europske unije iz područja energetike u petak (11. juna) dogovorili su nove subvencije za fosilna goriva, preciznije, za neke plinske projekte, usprkos protivljenju Europske komisije i 11 zemalja članica koji inzistiraju da to nije u skladu s europskim željenim klimatskim politikama. To svakako nije niti put ka postajanju globalnim predvodnikom u sanaciji klimatskih promjena, što je titula koju si je EU nadjenula, u nedostatku većih ambicija i sličnih artikulacija drugih zemalja. No, brojke ne potvrđuju tu etiketu. Ova politika izvitoperena je klasičnim mehanizmom: prekogranična energetska infrastruktura, odnosno tzv. TEN-E pravila odnose se na energetiku i definiraju se kao “prekogranični energetski projekti koji se mogu označiti projektima od zajedničkog interesa (PCI), što im osigurava pristup fondovima EU-a”.
EU se trudi promijeniti pravila i uskladiti ih sa svojim ciljevima klimatskih promjena, no to ide jako teško. Nakon što su se ministri u petak dogovorili oko subvencija za plin, idući korak je na EU parlamentu koji tako dogovorenu politiku treba raspraviti. Podsjetimo, Komisija je u decembru predložila nove aspekte energetske politike koji su trebali isključiti plin i naftu te njihovu infrastrukturu kao subvencionirane energente. Kao i obično, ministri su išli linijom manjeg otpora, pa su se složili da, iako novi namjenski plinski i naftni projekti općenito ne bi trebali primati potporu, projekti u otočnim zemljama Malti i Cipru sa statusom PCI trebali bi zadržati javne subvencije sve dok se te zemlje u potpunosti ne povežu s europskom plinskom mrežom. To će pored upravo završenog Sjevernog toka 2 osigurati završetak grčkog, ciparskog i izraelskog plinovoda Eastmed za opskrbu Europe plinom iz istočnog Sredozemlja. Zanimljivo je što je EU više plinovoda izgradila od kad je krenula sa energetskim politikama nego u 10 godina prije toga.
Kako piše Euractiv, portugalski ministar zaštite okoliša João Pedro Matos Fernandes rekao je da je sporazum “u skladu s dekarbonizacijom” Europe, jer će jedini slučajevi u kojima će TEN-E razmatrati projekte “neobnovljivih plinova” biti na Malti i Cipru. “U svemu ostalom, financijska potpora Unije za fosilna goriva završila je i, prema tome, u skladu smo s ciljem dekarbonizacije, znajući da energija ima vrlo značajan utjecaj na ovu dekarbonizaciju”, rekao je na tiskovnoj konferenciji nakon sastanka. Prema priopćenju Vijeća EU-a, revizija uredbe TEN-E također ažurira kategorije infrastrukture koje “ispunjavaju uvjete za potporu”, s “posebnim naglaskom na dekarbonizaciju”, dodajući “novi fokus” na “offshore električne mreže , vodikova infrastruktura i pametne mreže”. Ukratko, sva ta “promjena diskursa” zapravo označava nadu da će se sva novoizgrađena plinska infrastruktura do 2030. godine moći koristiti za prijenos vodika. Taj vodik bi trebao biti pomiješan s prirodnim plinom i putovati istim cijevima. Cilj takve politike je “postupno dekarboniziranje ovog sektora i povećanje udjela obnovljivih plinova u cjevovodima”, navodi Euractiv.
Zelena akcija protiv
Njemačka, Danska, Nizozemska, Španjolska, Austrija i Luksemburg nisu podržale sporazum. Kako piše Zelena akcija u svom priopćenju predstavnik hrvatskog Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, glasao je za produljenje subvencija na plin. Vjerojatno kako bi Hrvatska mogla održavati koliko toliko socijalnu cijenu energenata. No, ako je Hrvatskoj to bio cilj, onda nisu trebali liberalizirati tržište, što suprotno njihovim tvrdnjama, nije bila nikakva direktiva iz EU. Marija Mileta iz Zelene akcije naglašava kako je važno istaknuti da TEN-E upravlja načinom na koji Europska komisija odabire liste prioritetnih projekata od zajedničkog interesa (PCI) koji brže dobivaju EU sredstva i okolišne dozvole, tako je i “, LNG terminal na Krku također došao na PCI listu i time dobio ubrzane dozvole, unatoč protivljenju lokalne zajednice i šire javnosti”.
Iako je bila namjera zaustaviti financiranje naftne i plinske infrastrukture, revizija TEN-E sadrži veliku rupu. Naime, plinovodi bi se mogli naknadno opremiti za transport nedefinirane mješavine fosilnog plina i vodika, poznato kao miješanje (eng. blending), ali financijska potpora EU-a prestala bi 2027. godine. Iako se 11 zemalja jasno izjasnilo protiv novih plinskih projekata, konačni kompromis bio je da će cjevovodi i uvozni terminali nositi “mješavinu” tih plinova. Međutim, bez definicije koliki bi se postotak svakog plina mogao transportirati. S obzirom na znatno veće troškove proizvodnje i transporta vodika, vjerojatno će plin i dalje dominirati novim projektima. Štoviše, ne postoje odredbe da se miješani vodik može dobivati samo iz tzv. zelenog vodika. “U doba kada bismo svaku lipu trebali prebaciti na subvencije za čiste obnovljive izvore energije, nastavit ćemo plaćati za nepotrebnu plinsku infrastrukturu i plinovode koji se miješaju u malim količinama s vodikom. Europski parlament sada mora zauzeti čvrst stav da okonča subvencije EU-a za sva fosilna goriva”, zaključila je Mileta.
Ova vijest još je jedan primjer kako EU s prvim plasiranjem u javnost svojih politika uvijek kreće od najradikalnijih i klimatski gledano, najidealnijih rješenja, da bi, dok ideja prođe kroz sve zemlje članice i sva birokratska tijela i odjele, od nje ostala tek minimalna, jedva prepoznatljiva ideja. S druge strane, plin je zaista veliko pitanje za sve uključene strane. Dok fosilne kompanije i neke zemlje u plinu i dalje vide očuvanje profita, druge u tome vide spas od energetskog siromaštva i očuvanje nekih radnih mjesta. Situacija je kompleksna i kompromisi čini se moraju postojati. Pitanje je međutim, hoće li planet moći hraniti iduće generacije ljudi, i koliko dugo. Zaustavljanje klimatskih promjena nije samo odraz ljubavi prema planeti, već prije svega želja za očuvanjem vrste.