društvo
vijest

Kako se vrti lova na europskoj desnici?

Foto: AFP / Vladimir Simicek

Strana franšiza, para-političko djelovanje, neautohtoni politički projekti – te su sintagme prije nešto više od dva tjedna diktirale ritam rasprava u hrvatskom javnom prostoru. Njima su članovi Domovinskog pokreta i pridruženi medijski sateliti nastojali delegitimirati stranku Možemo i Tomislava Tomaševića tijekom kampanje za drugi krug lokalnih izbora u Zagrebu. Printali su se javno dostupni izvještaji, miješale udruge, instituti i “štiftunzi”, namjerno preuveličavale cifre, a sve s jednim ciljem: da se pokaže da ljevica u Hrvatskoj nije autentična, da je uvozni proizvod i da kao takva ne predstavlja izraz volje hrvatskog naroda.

Izbori su prošli, taktika nije uspjela, barem kratkoročno, i neke druge teme su zaslužile medijsko prvenstvo. Međutim, novac se i dalje vrti, plaćaju se kampanje i projekti, promoviraju se ideje i vrijednosti, djeluje se politički i para-politički… Samo ta rabota nije “privilegija” ljevice, istim se metodama služi i desnica. Doduše, potreban je nešto zahtjevniji istraživački rad od printanja javno dostupnih izvještaja jer u tome nisu baš toliko transparentni. A rad su obavili istraživači Europskog parlamentarnog foruma za seksualna i reproduktivna prava. Riječ je o mreži zastupnika u europarlamentu koja djeluje u svrhu zaštite seksualnih i reproduktivnih prava. Aktivni član mreže je, na primjer, i hrvatski eurozastupnik Predrag Fred Matić.

Istraživanje naslovljeno “Vrh sante leda” objavljeno je jučer, a u njemu se nalaze mapirani tokovi novca za projekte usmjerene protiv različitih oblika “rodne ideologije” širom Europe. Istraživanje obuhvaća period od 2009. do 2018. godine, a “pronađeno” je 707 milijuna dolara kojima su se financirale razne kampanje i akcije. Ukupni iznos, naravno, nije poznat. Najčešće su te kampanje i akcije bile usmjerene protiv prava na pobačaj i protiv legalizacije istospolnih zajednica. Novac je dolazio iz tri izvora: SAD-a, Rusije i iz europskih država. I to u različitim oblicima i institucionalnim okvirima. Istraživanje je dubinski i precizno ocrtalo mreže među konkretnim akterima – od ljudi do institucija – koji sudjeluju u toj ekstremno desnoj internacionali i nastoje ljudima otežati živote.

Valja istaknuti i da novac koji kola tim političkim projektima raste iz godine i godinu. Riječ je o promišljenoj i pažljivo orkestriranoj investiciji u kojoj sudjeluju ultrakonzervativni bogataši, razni desni think tankovi i instituti, ekstremno religijske organizacije i krajnje desne stranke i udruge. Investicija zahvaća i Hrvatsku, a istraživanje je otkrilo da se tim putem financirala i referendumska kampanja iz 2013. protiv gej brakova. Radi se, dakle, o dobro uhodanoj mreži koja diktira političke sporove širom Europe. I opovrgava ustaljene predodžbe o konzervativnim stavovima kao autentičnim narodnim stavovima: da su ti stavovi toliko autentični ne bi bila potrebna tolika financijska pozadina da ih se prepozna kao takve. A očito nisu posrijedi ni autohtoni politički projekti već dobro podmazane strane franšize.