Možda Europska unija još uvijek nije uspjela donijeti poljoprivrednu politiku u skladu sa ekološkim potrebama Zemlje, no potiho u novoj poljoprivrednoj politici pokušava zaustaviti pojavu suvremenog ropstva i obespravljanja migrantskih radnika u Europi. Iako je Europska komisija ponovno izgubila bitku za klimu – sa Vijećem ministara zemalja članica – uspjela je u sklopu socijalne dimenzije nove agro-strategije, uvjetovati isplate za poljoprivredne poticaje poštivanjem svih radničkih prava. Jednostavnije rečeno – novi poljoprivredni projekti, i dodjela subvencija, moći će se financirati europskim novcima samo ako se može dokazati da se poštuju sva radnička prava. Kompromis postoji i ovdje, kao i u svim drugim europskim politikama, a tiče se datuma: s ovim se pravilom kreće tek 2023. dobrovoljno, a tek 2025. postaje obaveznim.
Nova europska poljoprivredna politika usaglašena je između Europskog parlamenta i vijeća ministara EU prošli petak, 25. juna. Njezin budžet iznosi 270 milijardi eura, koji se ima trošiti u periodu 2023.-2027. godine. No, dogovor je uzrokovao ozbiljna zamjeranja na relaciji Zeleni i Frans Timmermans zbog iznosa za eko-sheme – odnosno ekološke europske poljoprivredne politike – koje bi trebale pomoći sanaciji klimatskih promjena. No, umjesto traženih 30 posto ukupnih sredstava, ministri su to smanjili na 20-25 posto. Osim iznosa, i rok njihove implementacije pomaknut je za još dvije godine. Također je uveden sustav “rabata” koji, ako smo dobro razumjeli daje popuste na troškove onim zemljama koje su potrošile sva sredstva iz drugog CAP stupa, odnosno stupa namijenjenog ruralnom razvoju.
Ovi kompromisi postignuti su četiri dana nakon objave velike revizije uspješnosti europske poljoprivredne politike u kojoj revizori zaključuju kako svi dosadašnji pokušaji nametanja ekoloških kriterija, a inkorporirani u ovu politiku, nisu polučili nikakve rezultate. Izvještaj objavljen u ponedjeljak (21. juna) otkrio je da iako je preko četvrtine ukupne poljoprivredne potrošnje EU-a od 2014. do 2020. – koja iznosi više od 100 milijardi eura – namijenjena klimatskim promjenama, nije došlo do poboljšanja u emisiji stakleničkih plinova iz poljoprivrede od 2010. Ukratko, emisije stakleničkih plinova u poljoprivredi i dalje su jednaki kao što su bili i ranije. Usprkos nastojanjima Komisije, čini se da ministri zemalja članica EU ne uzimaju klimatsku krizu za ozbiljno. Razočarani i ljuti Zeleni smatraju da je politika loša, jer je prepuna rupa koje dozvoljavaju da se ekološke prakse ne primjenjuju, kao i da se pravila u svakom krugu dodatno razvodnjavaju i time onemogućavaju dobre poljoprivredne prakse. Stoga su najavili oštru opoziciju ovoj politici prilikom glasanja u parlamentu. Posebno prigovaraju Komisiji za koju kažu da nije imala snage oduprijeti se pritisku ministara.
Novost u ovoj politici je fond za poljoprivrednu krizu koji će biti rezerva u vrijednosti od 450 milijuna eura namijenjena budućim tržišnim krizama u poljoprivredi. Ta se sredstva poljoprivrednicima mogu isplaćivati od 2023. godine. Možda EU nije sposobna provesti ekološke politike kući, ali čini se našla je hrabrosti za oporezovati ne zelene poljoprivredne proizvode koji se uvoze u EU. Tako Unija, planira kazniti siromašnije zemlje za neuvođenje zelenih politika, koje sama nije kadra sprovesti. Ali, naravno, budući da se europska klimatska politika svodi na jezik, jezik i samo jezik, to je frejmano kao pozitivno: “S obzirom na važnost svog tržišta u međunarodnoj trgovini, Europska unija može iskoristiti svoj utjecajni kapacitet za globalno podizanje zdravstvenih i okolišnih standarda i na taj način pridonijeti postizanju međunarodnih ciljeva zaštite okoliša poput onih iz Pariškog sporazuma”. U Europi dakle, skoro pa “biznis as južual”.