Europski sindikati pozivaju Europsku komisiju da odredi datum za obećanu direktivu o korporativnoj odgovornosti i podsjećaju na podatke o porastu kršenja prava na radnom mjestu diljem svijeta. Broj napada na građanske slobode – poput arbitrarnih uhićenja i pritvaranja radnika, kao i ograničavanje prava na udruživanje ili na članstvo u sindikatu – tijekom pandemije popeo se na najvišu razinu u zadnjih osam godina, prema Globalnom indeksu prava koji je danas objavila Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC).
Nestlé, Fyffes i Volkswagen su neke od najvećih kompanija koje su u izvješću ITUC-a prozvane zbog kršenja radničkih prava. Međutim, radnička prava ne krši samo nekolicina najvećih kompanija – izvještaj pokazuje da su radnička prava bila prekršena u 87% država samo u ovoj godini, da je u 109 država prijavljeno kršenje prava radnika na osnivanje i pridruživanje sindikatima, a u 46% država zabilježeno je samovoljno uhićenje i pritvaranje radnika. Da je obećana direktiva donesena početkom lipnja kao što je Europska komisija najavila, kompanije koje su u međuvremenu kršile prava svojih radnika bilo bi moguće pozvati na pravnu odgovornost. Međutim, donošenje direktive je u svibnju odgođeno zbog lobiranja korporacija – na primjer, korporacije su u Njemačkoj vodile uspješnu kampanju kako bi se u zakon o korporativnoj odgovornosti unijela iznimka zbog koje kompanije nisu dužne odgovarati za štetu učinjenu ljudima ili okolišu. Također, povjerenik za pravosuđe Didier Reynders je lišen isključive odgovornosti za direktivu, pa tako sada odgovornost dijeli s povjerenikom za unutarnje tržište Thierryjem Bretonom, bivšim izvršnim direktorom multinacionalne korporacije Atos koji je i dalje blizak korporativnim lobijima, piše ETUC.
Isabelle Schomann, konfederacijska tajnica ETUC-a, izjavila je: “Danas objavljeni Globalni indeks prava pokazuje šokantno nepoštivanje prava radnika i članova sindikata diljem svijeta. Radnicima se uskraćuju osnovna ljudska prava u državama u kojima europske tvrtke posluju, od Bjelorusije do Bangladeša, i od Turske do Myanmara. (…) Više nema izgovora ni odgađanja, jer radnicima hitno treba osigurati da će se kompanije pridržavati standarda o radu i okolišu diljem svog opskrbnog lanca.”