U prvom ovoljetnom tematu, iduća dva tjedna, bavit ćemo se pitanjem sječe šuma na Balkanu. Ova tema zanimljiva je ne samo u očekivanom kontekstu klimatskih promjena, nego i zbog toga što zorno prikazuje kako ekološke zakonske odredbe, koje postaju sveprisutnije u svim ljudskim djelatnostima, mogu imati suprotan učinak od planiranoga. Na političkom putu sanacije klimatskih promjena očekujemo promjene, no, ono što je do sada demonstrirano, izrazito je porozno i podložno kritici. Kako bi stvar postala jasna, nužno je pokazati da nije sve što se naziva zelenim nužno i takvo. Diljem regije, ekološke odredbe podložne su brojnim manipulacijama, ili je njihova primjena ograničena drugim pravima. Primjena ekoloških odredbi na terenu, suočava se sa brojnim poteškoćama. Od odbijanja pojedinih industrijskih grana da prihvate “novo normalno”, do raznih pokušaja brze kapitalizacije na zelenim subvencijama. Ovim tematom želimo prikazati kako je devastacija prirode moguća i unutar zakonskih odredbi o zaštiti klime i prirode, te da se sve češće nepravilnosti u poslovanju prikazuju kao posljedice faktora koje nije moguće kontrolirati, koji stoga leže izvan naše sfere odgovornosti te su nadležne institucije nemoćne u zaustavljanju štetnih procesa.
Ilegalnu sječu šuma, na primjer, lako je otkriti, ali začuđujuće teško zaustaviti. Uzroci sječe šuma na Balkanu su raznoliki, a zajedničko im je među ostalim i to što zakoni o zaštiti prirode i zaustavljanju klimatskih promjena sadrže rupe koje omogućuju prikazivanje manjkova u šumama kao posljedicu globalnog zatopljenja. Zelene zakonske odredbe su umjesto da spriječe daljnju degradaciju prirode, omogućile sječu stabala pod izgovorima ekološkog energetskog poslovanja. Bilo da se radi o deforestaciji radi unosnog biznisa izgradnje hidroeletkrana, kao u Albaniji i Bosni i Hercegovini, ili zelenoj kategoriji bio mase, koja umjesto prirodnog otpada poprima oblik neometane sječe šuma. Tu su također i manipulacije u tablicama institucija koje prikrivaju unosan posao ilegalnog izvoza nedozvoljeno posječenih stabala. Ponegdje, kao na primjer u Srbiji, ilegalno se sječe čak i u nacionalnim parkovima. U Rumunjskoj je pak denacionalnizacija šuma rezultirala grassroot neoliberalnom politikom lokalnih vlasnika. U Hrvatskoj ju je pak, čini se, nemoguće sudski procesuirati. Ona je u ovim razmjerima, u kojima se događa u Hrvatskoj, moguća primarno zbog suradnje korumpiranih elemenata većeg broja organizacija i institucija.
Zaustavljanje klimatskih promjena pokazuje se dakle na primjeru šuma kao znatno više od tek zakonodavnog, kriminalističkog, ili tek stručno-ekološkog pitanja. Bit će potrebno u narednom periodu uložiti znatno veće napore u savladavanju društvenih prepreka koje koče prihvaćanje novih društvenih pravila. Svoj posao mnoge će institucije i djelatnosti morati obavljati uz znatno veću dozu odgovornosti, ozbiljnosti i strateškog mišljenja. Ovaj temat stoga cilja pokazati na još jednom primjeru neke od problema kako bi se poduzeli nužni koraci za zaustavljanje negativnih posljedica klimatskih promjena.
Temat započinjemo intervjuom Igora Lasića sa aktivistkinjom i braniteljicom Vesnom Grgić o problemima u Hrvatskoj, a nastavit ćemo tekstovima Florina Poenarua iz Rumunjske, prikaz stanja u Bosni i Hercegovini dat će Mario Kikaš, iz Albanije Arlis Alkaj, iz Srbije Predrag Momčilović te iz Bugarske Georgi Medarov.