U posljednjem tekstu dvotjednog temata bavimo se zanimljivim slučajem Bugarske u kojoj je ideja očuvanja šuma tradicionalno bila sastavni dio ideje izgradnje nacije, što ipak ne znači da o njima vode brigu adekvatnu ideji nacionalnog ponosa. Na prirodno šumskom području, ignoriranje šuma može dovesti do njihove regeneracije, no nebriga ih isto tako može izložiti drugim problemima.
Usprkos brojkama koje pokazuju da se šumska pordučja u Bugarskoj neprestano šire, zabrinutosti oko njihovih održavanja široko su rasprostranjene. Nejasni šumski zakoni i propisi, nedopuštena sječa šume, nedostatak proaktivnog masovnog pošumljavanja, u kombinaciji s klimatskim promjenama postavljaju pred šume ozbiljne prepreke. Izazovi u šumarstvu ne mogu se promatrati odvojeno od činjenice da je Bugarska preplavljena ekstremnim nejednakostima između bogatih i siromašnih. Visoki stupanj energetskog siromaštva i niska kvaliteta stanovanja znače da se veliki dio stanovništva grije na drva, na što odlazi većina posječenih šuma. Nedovoljno financirana šumarska inspekcija ne kontrolira interese velikih poduzeća za sječu i preradu, a kroz prste gleda i oligarsima koji su u posjedu koncesija na lovačka područja, pa se sječa šuma na lovištima slabo nadgleda. No, postoje naznake da bi se nešto u politici uskoro moglo promijeniti te bi gospodarenje šumama moglo dobiti veći stupanj prioriteta. Svakako, rast šumskih područja sa 30 posto na 35 u posljednjih 30ak godina, rezultat je spontanog širenja šuma na neobrađivana polja.
Povijesno gledano, teritorij današnje Bugarske, slično kao i ostatak regije, bio je prekriven šumama. Ogromna i nepristupačna Silva Bulgarorum ili Velika bugarska šuma opisana je u ljetopisima još u 11. stoljeću. Situacija se dramatično promijenila krajem 19. stoljeća kada je teritorij bio drastično iskrčen. Ubrzo nakon što je osnovana moderna država, započele su inicijative za novo pošumljavanje. Prva vladina uredba o zaštiti šuma od neselektivne sječe izdana je samo nekoliko mjeseci nakon što je 1878. godine osnovana bugarska monarhija, a nekoliko godina kasnije zabranjen je izvoz drva. Glavni cilj bio je spriječiti eroziju tla i poplave. Ipak, snažna podrška očuvanju šuma dolazila je od tada moćnih cehova, poput udruženja lovaca, ali i iz činjenice da je proces stvaranja države u Bugarskoj bio povezan s nacionalističkom sakralizacijom šuma. To je bila inicijativa dobrovoljnog društva šumara koja je dovela do osnivanja prvih prirodnih rezervata 1930-ih godina. Šumarstvo koje podržavaju država i elite nije bilo u skladu s interesima malih poljoprivrednika i stočara, kojima je zemlja trebala za život. Sve se to promijenilo nakon prisilne kolektivizacije zemljišta nakon Drugoga svjetskog rata.
Većina prirodnih rezervata uspostavljena je ipak tijekom socijalizma, a proces je bio popraćen kampanjama za masovno pošumljavanje, dosegnuvši vrhunac 1960-ih kada se godišnje znalo posaditi i više od 55.000 hektara šuma. Brojke su premašivale one u Francuskoj u to vrijeme. Masovna sadnja drveća počela je usporavati do 1980-ih, dijelom i zbog zabrinutosti zbog unošenja stranih vrsta četinjača u niske nadmorske visine. Pošumljavanje se u osnovi zaustavilo nakon 1989. godine, a stope pošumljavanja pale su s 28.000 ha godišnje 1990. na manje od 2000 ha godišnje idućih godina.
Unatoč tome, od 1990-ih šumsko područje Bugarske znatno raste, uglavnom kao učinak auto-pošumljavanja na napuštenim područjima. To odražava općenitiji pomak prema laissez-faire stavu u gospodarenju šumama. Postoji korelacija između smanjenja obradivog poljoprivrednog zemljišta, koje je palo s 55 posto ukupnog zemljišta devedesetih na 46 posto 2018. godine, i identičnog širenja šumskog područja. Danas se 10 posto šuma nalazi na nekada poljoprivrednim zemljištima, što olakšava dobivanje dozvola za sječu jer ih izdaju lokalne vlasti bez procjene rizika za okoliš. Čuvari šuma ovu praksu žele regulirati promjenom statusa zemljišta i na taj način spriječiti neselektivno krčenje šuma. To je komplicirano jer se sukobljava s pravom privatnog vlasništva nad zemljištem. Vlasnici se protive strožim propisima jer sada mogu koristiti poljoprivredne subvencije za travnjake, bez da nužno koriste ili iznajmljuju potonje.
Problemi sa svim oblicima vlasništva
Ni državne ni javne šume nisu lišene problema ilegalnog krčenja, premda se manje od 12 posto šuma nalazi u privatnom vlasništvu, dok oko 75 posto drvne građe dolazi iz državnih šuma. Pritom su prinosi iz državne šume porasli za 20 posto od 2006. do 2016. godine, unatoč tome što su ukupni prinosi u istom razdoblju opali. WWF Bugarska procjenjuje da su između četvrtina i trećina ukupnih prinosa drva, uključujući i one iz javnih šuma, rezultati ilegalno posječenih stabala. Nezakonito posječeno drvo se skriva u prijevozu lažiranjem dokumenata i friziranjem izračuna prinosa. Vlasti, uključujući gradonačelnike, svjesne su toga, ali nikad ništa ne poduzimaju, i nikad ne budu zbog toga sankcionirani. Krivu preuzimaju siromašni šumski radnici, iako možda nisu ni svjesni da postoji nezakonita radnja. Štoviše, zapravo se naplati samo 15 posto novčanih kazni. Privatne tvrtke za sječu zloupotrebljavaju zakonske rupe i evidencije šuma koje ne odražavaju stvarni šumski fond. Kao što pokazuju studije WWF-a u Bugarskoj, šuma može sadržavati i do 30 posto više stabala u odnosu na ono navedeno u službenim dokumentima.
Između 2013. i 2017. veliki industrijski potrošači drva koristili su cca. 1.7 milijuna metara kubnih krute drvne građe godišnje za proizvodnju celuloze, iverice i šperploče. Prema studiji WWF-a iz 2018. godine, očekuje se da će brojka porasti za više od 60 posto zbog velikog proširenja proizvodnih kapaciteta tvrtki u sektoru. Milijun i tristo tisuća metara kubnih krute drvne građe koristi se za namještaj i gradnju, a manje od milijun metara kubnih izvozi se kao sirovina. Daleko najveći udio drva, gotovo 6 milijuna metara kubnih, koristi se kao ogrjevno drvo, što je trend pogoršan porastom razine siromaštva i nekvalitetnim stanovanjem.
Već spomenuti problem koncesija još je jedan način zlouporabe javnih šuma zbog privatnih interesa. Koncesije su često u rukama elita koje na državnom zemljištu osnivaju lovišta i grade objekte za osobna prebivališta ili odmor. U posljednja dva desetljeća nekoliko je najbogatijih Bugara putem koncesija zauzelo 700.000 ha lovišta koja se prostiru na 6.4 posto teritorija Bugarske. Takav je nedavni zloglasni slučaj s Roumenom Gaitanskim, utjecajnim poduzetnikom u sektoru prikupljanja otpada, poznatim po tome što cijeni izuzetno skupe automobile. Otkriveno je kako je koristio lovačku farmu nedaleko od Sofije za ilegalnu izgradnju privatne luksuzne vile. Farma je formalno u državnom vlasništvu, ali javnosti je pristup području zabranjen, a provedbu zabrane osiguravaju privatne zaštitarske tvrtke. Poduzeća Gaitanskog istodobno su dobivala desetke milijuna državnih sredstava od jedine javne banke koja bi trebala podržavati malo poduzetništvo.
Novi jedan problem koji otežava očuvanje šuma su klimatske promjene. Suša izazvana klimatskim promjenama često prerasta šumske požare. Na primjer, između 2009. i 2018. godine izgorjelo je oko 50.000 ha šuma. Drugi je razlog taj što su masovna pošumljavanja tijekom socijalizma koristila četinarsko drveće koje zahtijeva više vode. Ideja je bila brzo se suprotstaviti eroziji tla, no nakon što je to postignuto, bilo ih je teško zamijeniti tradicionalnijim listopadnim vrstama koje su tolerantnije na sušu klimu. Ipak, nakon pada socijalizma sistemsko pošumljavanje nije nikad ponovno pokušano, što znači da su šume stare 40-50 godina, ali nisu u najboljem stanju, što ih čini dodatno privlačnima nametnicima, poput na primjer potkornjaka koji postaje sve veći problem.
Gledaj tu, ne tamo
Nažalost, kad se govori o stanju šuma, pažnja javnosti često se usmjerava na drvosječe koji su obično Romi. Dok se njih apostrofira kao ilegalne drvosječe, loše plaćenoj i potkapacitiranoj šumskoj inspekciji s manjkom zaposlenika zamjera se nedovoljna kontrola. Još je žalosnija činjenica da je došlo do nasilnih sukoba između šumskih radnika i javnih vlasti, uključujući po nekoliko Roma smrtonosne incidente koje su vlasti ubile u šumama. Doista, zbog raširenog energetskog siromaštva, osobito među Romima, ljudi su prisiljeni skupljati drva za grijanje bez dozvole. Ipak, oni čine beznačajan dio ilegalne sječe, ali krajnje desni političari i rasističke medijske kampanje ne priznaju tu činjenicu.
Krajnje desni VMRO, koji je do početka ove godine bio na vlasti kao manji partner stranke desnog centra GERB, pokušao je lokalnim gradonačelnicima dati pravo izdavanja neograničenih dozvola za sječu. Prema mišljenju ekologa, takva neizbirljiva sječa vjerojatno bi ugrozila stotine tisuća hektara šuma. Nakon nedavnih parlamentarnih izbora krajnja desnica nije prešla prag od četiri posto. Novi kabinet mogao bi naslijediti GERB koji je na vlasti više od 10 godina i postao je poznat po ekstremnoj zlouporabi javnih institucija i financiranja. Nova vlada vjerojatno neće dovesti u pitanje štednju i neoliberalni režim GERB-a. U zaštiti šuma, međutim, trenutna prelazna vlada postavila je temelj za istinsku promjenu politike. Primjer za to je imenovanje Aleksandra Dounčeva, vrhunskog stručnjaka za šumarstvo i utjecajnog ekologa, na mjesto ravnatelja Agencije za šume.
Dounčev je među ekolozima poznat po ključnoj ulozi u brojnim kampanjama u borbi protiv klimatskih promjena, kao i očuvanju šuma i prirodnih rezervata. Na primjer, on je bio ključna osoba u nedavnoj uspješnoj kampanji za zaštitu šuma starijih od 100 godina. Danas je od ukupno 200.000 ha starih šuma u Bugarskoj, 70.000 već zaštićeno, u usporedbi s, na primjer, Austrijom, gdje taj udio iznosi deset puta manje. Stare šume čine 5 posto bugarskih šuma, u usporedbi sa samo 1 posto prosjeka u EU, što znači da je Bugarska među europskim liderima u očuvanju šuma. Dounčevo imenovanje također obećava jer je bio vrlo kritičan prema optuživanju loših drvosječa i nedovoljno plaćenih i nedovoljno zaposlenih šumskih inspektora te je pokušao razotkriti sistemski problem ekstraktivističkim stavom ekonomskih elita.
Ubrzo nakon što je Dounchev stupio na tu dužnost, razotkrio je spomenutog oligarha Gaitanskog jer je u prostorijama lovačke farme koju je unajmio izgradio ne samo jednu, već nekoliko ilegalnih zgrada. To je, uz snažan pritisak javnosti, navelo općinu Sofija da naredi rušenje bespravnih zgrada u vlasništvu Gaitanskog. Jedino imenovanje na visokoj poziciji teško da je dovoljno, ali signalizira priliku da se ravnoteža preusmjeri u korist šuma protiv korporativne pohlepe. Ako Izvršna agencija za šume, pod vodstvom Douncheva, uspije izazvati veliki posao, to će neizbježno dovesti do reakcije elita i pitanje će biti hoće li ekološki pokret biti sposoban učinkovito mobilizirati javnu potporu.
S engleskog prevela Andrea Milat