Zastrašivanja i ubijanja sindikalnih čelnika i radničkih vođa sastavni su dio povijesti kapitalizma. Ugroženi profiti, poslovne namjere ili politička moć često su motivirali vlasnike kompanije ili vlastodršce da posegnu za takvim metodama. Danas se, međutim, ti postupci uglavnom smatraju civilizacijski nadiđenima, ekscesima ranog kapitalizma ili rezerviranima za nerazvijene dijelove svijeta do kojih još nisu došli instituti tripartitnog dijaloga ili ekonomsko-socijalnog vijeća.
Zasigurno su se kroz godine iskustva klasne borbe razvile i suptilnije metode pritiska, ali razloge izostanka brutalnih likvidacija ili zastrašivanja ipak prvenstveno treba tražiti u slabljenju sindikalnih aktivnosti ili kompromisnim savezima s kapitalom uslijed užih interesa pojedinih sektora u najrazvijenijim državama. Također, civiliziraniji pristup vlasnika u razvijenijim zemljama sa snažnijim sustavom pravne zaštite ne prevodi se i u sličan pristup u ispostavama njihovih korporacija u zemljama tzv. trećeg svijeta. Drugim riječima, nije do civilizacije već do odnosa moći.
U Albaniji se, u gradu u Bulčizi i okolici, na čelu radničkog pokreta rudara nedavno pojavila figura koja je zajedno sa svojim suborcima ugrozila te odnose moći. Radi se o Eltonu Debreshiju, sindikalnom vođi i nezavisnom kandidatu na parlamentarnim izborima prošlog proljeća. Njemu je nepoznati netko prije tri dana postavio eksploziv pod automobil. Srećom, došlo je samo do materijalne štete, ali očito je da se radi o upozorenju. Naime, nekoliko dana prije atentata, Debreshijev suborac Beqir Durici dobio je prvostupanjsku sudsku presudu protiv AlbCrhomea, rudarske kompanije u vlasništvu Samira Manea, najbogatijeg albanskog tajkuna. Durici i Debreshi su još 2019. dobili otkaz u toj kompaniji zbog osnivanja sindikata.
Debreshi je bio šest mjeseci bez posla dok ga nije dobio u drugoj rudarskoj kompaniji. Pored sindikalnog rada, kao što smo spomenuli, Debreshi se uključio i u političku borbu. Na prošlim izborima je ostvario naizgled prilično slab rezultat: osvojio je 0,9% u regiji Diber na sjeveroistoku zemlje. No, taj rezultat nije bio odraz neposrednih sklonosti birača kao takvih. Riječ je o najsiromašnijem dijelu zemlje čije stanovništvo naprosto nije imuno na zastrašivanja i kupovinu glasova koju su odrađivale najjače stranke. Za nekoliko desetak eura mnogi su bili spremni privremeno promijeniti političke sklonosti jer u tim krajevima to predstavlja nezanemarivu svotu. Također, Debreshi je kampanju, za razliku od ostalih kandidata, odrađivao nakon smjene u rudniku. Podršku mu je pružala lijeva organizacija Organizata politika.
Eksploziv pod Debreshijevim automobilom vrlo pouzdano sugerira da taj izborni rezultat nije realan i da on i suradnici predstavljaju prijetnju interesima kapitala i visoke politike. Mi njemu i suborcima pružamo punu podršku i nadamo se da će ova zastrašivanja samo pridonijeti rastu radničkog pokreta u Albaniji koji će radnicima omogućiti dostojanstven život i sigurnu egzistenciju.