U Europskoj uniji čak 35 milijuna ljudi ne može si priuštiti tjedan dana odmora izvan mjesta prebivališta. Dio te skupine su i siromašni radnici, odnosno radnici koji zarađuju toliko niske plaće da se nalaze u riziku od siromaštva. Iako se postotak osoba u EU koje si mogu priuštiti odmor povećava u zadnjih deset godina, većina osoba s niskim prihodima i dalje je isključena iz tog trenda. Izraženo postotkom, 28% građana EU i 60% siromašnih radnika si ne može priuštiti odlazak na odmor od tjedan dana. Podsjetimo, termin “siromašni radnici” odnosi se na radnike koje zarađuju prihod niži od linije rizika od siromaštva, odnosno manji od 60% medijalne plaće – u Hrvatskoj, medijalna neto plaća za lipanj 2021. iznosi 6.023 kune (803 eura), dakle siromašni radnici bi bili oni čija je neto plaća niža od 3.613 kuna (482 eura).
Situacija je najgora u Grčkoj gdje si 88,9% svih osoba koje žive u riziku od siromaštva ne može priuštiti odmor, zatim u Rumunjskoj (86,8%), Hrvatskoj (84,7%), Cipru (79,2%) i Slovačkoj (76,1%). Ova skupina (osobe koje žive u riziku od siromaštva) uključuje i nezaposlene i umirovljenike, ali i milijune slabo plaćenih radnika, posebno onih koji zarađuju zakonski propisanu minimalnu plaću. Kao što smo pisali, zakonski propisane minimalne plaće postavljene su ispod linije rizika od siromaštva u barem 16 država članica EU, a u cijeloj EU 22 milijuna radnika zarađuje manje od 60% medijalne plaće u svojoj državi.
Analiza podataka koju su napravili Europska konfederacija sindikata (ETUC) i Europski sindikalni institut (ETUI) pokazala je da se u posljednjem desetljeću povećala nejednakost u mogućnosti odlaska na odmor između onih s prihodima manjima, odnosno većima od 60% medijana. Na primjer, u Rumunjskoj si u 2021. 86.8% osoba koje žive u riziku od siromaštva ne može priuštiti odmor, u usporedbi sa 46,7% onih čiji su prihodi veći od 60% medijana – razlika od 40,1 postotnih bodova. Nejednakost se povećala u posljednjem desetljeću za 17,1 postotni bod jer je ta razlika 2010. godine bila puno manja i iznosila je 23 postotna boda. Najveće razlike u pristupu odmorima između te dvije skupine zabilježene su u Hrvatskoj (43,2 postotna boda), Grčkoj (43 pb), Bugarskoj (42,4 pb), Češkoj (41,1), Francuskoj (40,4) i Rumunjskoj (40,1). Najveći rast nejednakosti u mogućnosti odlaska na odmor u posljednjem desetljeću zabilježen je u Rumunjskoj (+17 postotnih bodova), Slovačkoj (+14 pb), Hrvatskoj (+13,8 pb), Litvi (+8,3) i Mađarskoj (+7,9).
Europska konfederacija sindikata ETUC naglasila je ovaj aspekt nejednakosti kao dio svoje kampanje za povećanje minimalne plaće i jačanje kolektivnog pregovaranja, koju će Europski parlament razmotriti nakon ljeta. ETUC surađuje s nekim zastupnicima u Europskom parlamentu kako bi se zakonski propisalo da minimalna plaća ne smije iznositi manje od 60% medijalne i 50% prosječne plaće pojedine države, što bi dovelo do povećanja plaća za više od 24 milijuna ljudi.