Eurostat je objavio podatke o povezanosti broja djece i zaposlenosti za 2020. godinu koji pokazuju da imanje djece smanjuje stopu zaposlenosti žena, a povećava zaposlenost muškaraca. Dok je 2020. u EU stopa zaposlenosti žena bez djece iznosila 76,8%, stopa zaposlenosti žena s djecom bila je niža – 72,2% (podaci se odnose na dobnu skupinu 25-54). Neke države imaju znatno više stope zaposlenosti žena koje imaju djecu (Slovenija 86,2%, Švedska 83,5%, Portugal 83%, Litva 82.6%, Danska (82.2%), dok u nekim državama radi manje od dvije trećine žena koje imaju djecu: Italija (57,3%), Grčka (61,3%) i Španjolska (66,2%).
Međutim, za muškarce u EU u istoj dobnoj skupini vrijedi obrnuto – imanje djece na zapošljavanje muškaraca djeluje pozitivno: muškarci koji imaju djecu imaju višu stopu zaposlenosti (90%) od onih koji nemaju djecu (80,9%). Dakle, na razini cijele EU rodna razlika u stopi zaposlenosti za osobe koje imaju djecu je 12,7 postotnih bodova, a za osobe bez djece 4,1 postotni bod. Najveće rodne razlike u stopi zaposlenosti muškaraca i žena koji imaju djecu zabilježene su u Italiji (28,9 postotnih bodova) i Grčkoj (27,2 postotni bod), a najmanje u Litvi (6,8 pb), Sloveniji (8,8 pb) i Portugalu (9,3 pb).
Također, za žene se šansa da budu zaposlene dodatno smanjuje ako imaju više djece – dok žene s jednim ili dvoje djece imaju prosječnu stopu zaposlenosti od 74%, za žene s troje ili više djece ona je puno niža – 59,1%. Za muškarce je situacija obratna: muškarci bez djece imaju najnižu stopu zaposlenosti (80,9%), a najvišu oni s dvoje djece (92,4%). To se odnosi i na prihode koji ženama koje imaju djecu padaju sa svakim djetetom, a muškarcima rastu. Prema istraživanju američkog tržišta rada između 1979. i 2006., prihodi muškaraca u prosjeku rastu za 6% i više kada postanu roditelji (ako žive s djecom), dok ženama prihodi padaju za 4% sa svakim djetetom. Na to utječu i radni sati, visina prihoda supruga/supruge i drugi faktori, ali svi oni zajedno objašnjavaju tek manji dio bonusa za muškarce i novčane kazne za žene nakon rođenja djeteta. Prema autorici istraživanja Michelle Budig, istina je da očevi ponekad rade više nakon što dobiju dijete, ali to objašnjava najviše 16 posto njihovog “očinskog bonusa”. Žene također ponekad prihvaćaju manje zahtjevne pozicije ili rade manji broj radnih sati kada postanu majke, ali i to objašnjava samo oko četvrtine smanjenja njihovih prihoda. Drugim riječima, razlika u prihodima između žena i muškaraca koji imaju djecu tek je djelomična posljedica stvarne razlike u produktivnosti žena i muškaraca nakon rođenja djeteta.
Drugi i važniji razlog su očekivanja poslodavaca o tome koliko će radnice i radnici koji imaju djecu biti produktivni: “Poslodavci doživljavaju očeve kao stabilnije i posvećenije poslu; oni imaju obitelj koju moraju uzdržavati, pa su manje šanse da će biti neodgovorni”, objašnjava Budig. “To je suprotno od onoga kako poslodavci doživljavaju roditeljstvo kod žena. Prema uobičajenoj predodžbi, one će raditi manje i biti manje koncentrirane na poslu.”. Da poslodavci doista imaju takve predrasude i da one utječu na odluke o zapošljavanju pokazuje istraživanje provedeno na Sveučilištu Cornell u sklopu kojeg su istraživači slali lažne životopise poslodavcima. Ti su životopisi bili isti, ali je na nekima bila stavka o tome da je kandidat/kinja član udruge roditelja i učitelja, koja je sugerirala da kandidat ima djecu. Dok su “majke” imale dvostruko manju šansu da budu pozvane na razgovor za posao, “očevi” su imali nešto veće šanse da ih poslodavci pozovu na razgovor od muškaraca čiji CV nije sugerirao da su roditelji. U sličnom istraživanju, sociologinja Shelley J. Correll pitala je sudionike koliku bi plaću dali pojedinim kandidatima kada bi bili poslodavci. Majkama se u prosjeku nudilo 11.000 dolara manje nego ženama bez djece, a 13.000 dolara manje nego očevima. Podatke iz ovih istraživanja možemo sažeti ovako: najpoželjniji zaposlenici su očevi, nakon njih slijede žene bez djece, zatim muškarci bez djece, i na kraju majke kao najmanje poželjna kategorija radnika.