Prilikom ustoličenja novog mitropolita Srpske pravoslavne crkve u Cetinju, starom kraljevskom gradu u Crnoj Gori, došlo je proteklog vikenda do oružanih prosvjeda. Prosvjednici su se sastojali od pristalica parlamentarne opozicije i sljedbenika problematičnog i dugotrajnog premijera, a trenutno predsjednika, Mila Đukanovića. Oni su se sukobili s policijom pokušavajući spriječiti ustoličenje novog mitropolita SPC. Smatrajući se velikim domoljubima koji tobože štite nacionalni identitet Crne Gore, prosvjednici već duže vremena navodno zahtijevaju osnivanje Crnogorske pravoslavne crkve, no, nedostupne su informacije o tome da je itko podnio zahtjev Carigradskoj patrijaršiji.
Prosvjednici su se sukobili s policijom nakon što su u subotu postavili blokade na cestama, koristeći gume, kamenje i vozila, pokušavajući spriječiti svećenstvo da dođe na Cetinje. Policija je kasnije razbila barikade. Policija je upotrijebila suzavac kako bi razbila prosvjede, dok su mediji izvijestili da je među uhićenima i bivši načelnik policije Veselin Veljović, piše BIRN. Ozlijeđena su dva policajca, a privedeno je osam prosvjednika. Tokom prosvjeda ceste su bile barikadirane pa se sigurnost osiguravala vojnim helikopterima i pancirkama.
Budući da Crna Gora još nije tražila atuokefalnost teško je govoriti o religijskom uzroku nedjeljnih prosvjeda, iako su brojni stručnjaci, posebno u hrvatskim medijima naglašavali aspekt potencijalnog vjerskog rata. Crnogorski premijer Zdravko Krivokapić nedjeljne nerede nazvao je pokušajem terorističkog čina oporbe, upozorivši da je napad na policiju napad na državu. Premijer je na Twitteru kazao: “Napad na policiju je napad na državu! Sve što se dešavalo juče i danas na Cetinju je pokušaj terorističkih akcija. Potpuno je jasno da su nalogodavci i organizatori najviše rukovodstvo DPS-a u saradnji sa organizovanim kriminalnim grupama kojima će država stati na put!”
Medijsko-politička pismenost
U Crnoj Gori sukobe dakle vide kao rat dva klana kokainske mafije i sve stavljaju u domenu antikorupcije. S time se slažu i nezavisni analitičari u Srbiji, a i građani (većina) nezainteresirani za nacionalističke politike u svim zemljama bivše Jugoslavije. “Vjerski” rat u Crnoj gori dakle vide primarno mediji koji nemaju nikakvu kritičnost prilikom izbora “legitimnih” gostiju. U isti rog pušu i hrvatski i srpski političari prozivajući se uzajamno svak’ sa svoje strane. Dok srpski dežurni politički oriđinale Aleksandar Vulin potpiruje nacionalnu mržnju ispraznim riječima i mizernim prijetnjama iza kojih ne stoji apsolutno nikakva realna moć, odgovaraju mu hrvatski parnjaci, odmah se pozivajući na rat od prije 30 godina. Izdvojiti treba i blefove bivše hrvatske šefice diplomacije, sada umirovljene Vesne Pusić, koja pak u Crnoj Gori vidi eskalacije razmjera građanskog rata. U senzacionalističkoj maniri politički nemudrih novinara pitanja se naravno odmah šire na Bosnu i Hercegovinu, jer mediji kao da svoj smisao vide samo kada generiraju izvanredne situacije. Takve i slične senzacionalističke i kampanjske tlapnje kao da više uopće ne završavaju s izborima. Ni političari, ni analitičari ni novinari ne žele čuti stvarno stanje stvari: stanovnike Srbije zaboli džon za srpski nacionalizam prema Crnoj Gori, isto kao što stanovnike Hrvatske zaboli džon za ovdašnje nacionalističke aspiracije prema “H” dijelu Bosne i Hercegovine.
Većini ljudi je zanimljiviji mafijaški rat nego još jedan politički. I “evo kako” je politička pismenost povezana sa medijskom. Ovisi o tome koga pitate sukob se desio: a) zbog velikosrpske politike vlade Republike Srbije, b) pokušaja aktualnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da ponovno dođe do izvršne vlasti, dakle zbog neuspjelog pokušaja puča, c) zbog toga što Crnogorci žele imati svoju crkvu, a Srbija im nameće svoju i d) zavađene strane na tom prosvjedu zapravo su dva klana kokainske mafije koja je infiltrirana u politiku i ovako pokušava spriječiti bilo koji oblik antikorupcijske borbe. Točan odgovor na ovo pitanje ne možemo vam ponuditi. Ali možemo vam pomoći filtrirati informacije.
Zamislimo idealan novinski izvještaj o događanjima u Cetinju. Kako bi on točno izgledao? Struka kaže da bi odgovarao na ključna novinarska pitanja: tko, što, gdje, kada, zašto i kako. Ako pogledamo objavljene medijske tekstove na tu temu, vidjet ćemo da svaki članak ima odgovore na ova pitanja, no da usprkos tome, nismo dobili potpune informacije o tome što se događa u Crnoj Gori. Razlog tome je što nije svako objektivno pitanje isto, pa tko što gdje kada kako zašto ovisi o kontekstu i cjelokupnoj rečenici. Nije isti odgovor na pitanje – tko to tamo prosvjeduje, tko je organizator prosvjeda, tko je siva tvar a tko uzrok prosvjeda. Niti je isti odgovor na pitanje kako ljudi prosvjeduju i kako država odgovara na prosvjede. Dakle svako novinarsko “tko, kako, kada, zašto, gdje” je različito i subjektivno jer je omeđeno pojedinom perspektivom. Tako nipošto nije svejedno koga će se uzeti za sugovornika: senzacionalizmu sklonog novinara koji se bavi samo brzim temama, umirovljenu šeficu diplomacije koja je više napravila u sferi ljudskih prava nego međunarodne diplomacije, ili ćete poslati kamere na špicu Podgorice pa pitati tamo ljude koliko ih je briga za ovaj događaj i jesu li spremni radi toga ići u rat.
Neki stvarni stručnjak – dakle osoba koja ima temu u malom prstu – neće raditi ziheraške i banalne analogije između događaja raspada Jugoslavije i današnjih u bilo kojoj bivšoj jugoslavenskoj zemlji. Kontekst je prerazličit, pogotovo u doba epidemije. Ljudi u Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori reći će vam ovih dana isto: političari svih naših zemalja govore o ratu, da ne bi morali odgovarati na pitanja o vlastitoj umiješanosti s mafijom, u ovom slučaju – s kokainskom mafijom – koja pokušava izmanipulirati javnost i preuzeti vlast kako bi dalje neometano dostavljala kokain preko svih europskih granica. Ovaj sukob u Crnoj Gori, sami smo skloni promatrati kao radikalan oblik otpora antikorupciji. No, pričekajmo još nadolazeću podrobnu Biltenovu analizu do donošenja zaključaka.