Vijesti o ubojstvu Marigone Osmani (18) iz Ferizaja, grada u jugoistočnom dijelu Kosova, potakle su prosvjede diljem Kosova, od Ferizaja do Prištine. Krajem kolovoza dvojica muškaraca ostavila su krvavo i izubijano tijelo žene ispred bolnice u Ferizaju, a obdukcija je otkrila da je bila seksualno zlostavljana i mučena dva dana prije nego što je umrla. Snimke s kamere na ulazu u bolnicu otkrile su da je jedan od dvojice muškaraca koji su ostavili tijelo ispred bolnice bio njezin muž Dardan Krivaqa (29) s kojim je bila u braku dva mjeseca.
Prosvjednici su se okupili 24. kolovoza u Ferizaju, bacali crvenu boju na policajce ispred lokalne policijske postaje, i vikali “policija ima krvave ruke“, ukazujući na činjenicu da su zlostavljači, Dardan Krivaqa i Arber Sejriu (32) imali kriminalne dosjee. Prije ubojstva Marigone Osmani, Dardan Krivaqa počinio je 135 kaznenih djela, uključujući silovanje, iznudu, zastrašivanje, pljačku, fizički napad, krađu i ubadanje policajca nožem. Saslušanje pred sudom mu je u međuvremenu odgođeno zbog medicinskih razloga, a lokalni mediji su izvijestili da su ga drugi zatvorenici prebili kad su doznali za ubojstvo.
Sociologinja i aktivistkinja Aurela Kadriu koja je sudjelovala u prosvjedima, izjavila je da je ubojstvo Marigone Osmani izazvalo nezabilježenu razinu bijesa, posebno među ženama, i da ljudi očekuju od vlade da reagira. “Postoje hitni koraci, hitne mjere koje se moraju poduzeti. Poput proglašavanja femicida izvanrednim stanjem, jer to je trenutno izvanredno stanje. Društvo ne bi smjelo ovako funkcionirati, ovo nije nešto čemu bi društvo trebalo biti izloženo na tjednoj ili dnevnoj bazi“. Eskalacija nasilja nad ženama na Kosovu posljedica je institucionalnog zanemarivanja koje se događa desetljećima, dok ga politički vođe i dalje ne tretiraju kao prioritet. Prema izvještaju Ženske mreže Kosova iz 2020., u razdoblju od 2017. do 2020. barem 74 žena je ubijeno od strane svojih partnera ili rođaka, a u većini slučajeva žrtve su bile zlostavljane prije ubojstva. Također, broj slučajeva obiteljskog nasilja na Kosovu je u porastu – sa 1.541 slučaja u 2019., do preko 2.000 slučajeva u 2020. godini. Druga istraživanja pokazala su da je 66% žena na Kosovu doživjelo neki oblik nasilja od svojih partnera. Nasilje je često povezano s činjenicom da mnoge žene na Kosovu, posebno u ruralnim područjima, i dalje ne mogu samostalno odlučivati o svojim životima, od zapošljavanja do vlasništva nad nekretninama.
Aktivistkinja Lura Limani pojašnjava: “Kosovo ima jako progresivni pravni okvir koji osigurava jednaku zastupljenost žena i muškaraca u svim institucijama i javnim tijelima. Međutim, žene su i dalje u lošijoj poziciji u društvu, nemaju mogućnost zapošljavanja, vrlo mali postotak žena uopće sudjeluje u tržištu rada, a još manje ih sudjeluje u strukturama koje donose odluke. Tako da imamo 50% stanovništva koje je ovisno o svojim partnerima ili obitelji, što perpetuira tradicionalni model organiziranja obiteljskog života, zbog čega su žene zatvorene u kućama u kojima se brinu o djeci i starijima.“
Posljednji prosvjedi u kolovozu imali su vrlo konkretne zahtjeve, i aktivistkinje vide vladu kao dio problema. Iako je trenutna vlada progresivna na papiru, kaže Limani, vrijeme je da iz mlakih izjava pređe u djelovanje i krene u potpunu reorganizaciju pravosudnog sustava, i to ne samo u vezi s korupcijom. U posljednjih nekoliko godina feministički pokret na Kosovu je sve jači, i to ne samo u obliku prosvjeda koji su reakcija na ubojstva i zlostavljanja žena, već i generalno, poput marševa za Osmi mart. Limani komentira: “Nasilje nad ženama više se ne percipira kao pitanje do kojeg bi trebalo biti stalo samo ženama, a to je rezultat dugogodišnjeg rada feministkinja, kao i mlađe generacije feministkinja koje imaju svoju ideju o tome kako bi aktivizam trebao izgledati, i izlaze na ulice da to pokažu“.