Napuljska tetralogija Elene Ferrante s razlogom konkurira za najvažniji književni događaj prošlog desetljeća. Razgranata priča o odrastanju i odnosu dvije napuljske djevojčice/žene postala je svjetski hit i stekla poklonike u krajnje različitim društvenim grupama: u njoj uživaju i tek povremeni konzumenti “lake” književnosti kao i oni koji se vole dičiti intimnim odnosom sa “zahtjevnom” literaturom. Razloga je više, a važnu ulogu zasigurno ima pitko i uvjerljivo oslikavanje društvenog konteksta u kojem glavna junakinja i njena “genijalna prijateljica” nastoje realizirati svoje emocionalne, kulturne, poslovne i političke želje.
Ferrante je krajnje plastično opisala taj kontekst u kojem se rodne i klasne prepreke isprepliću; u kojem obrazovni sustav filtrira učenice i učenike ovisno o socijalnoj pozadini; u kojem su granice između legalnih i ilegalnih poslovnih modela nevidljive; u kojem se polako stvara jaz između lijevih intelektualaca i organiziranog rada; u kojem moral i infrastruktura funkcioniraju kao zaštita muških privilegija. Kao što je opisala i brojne metode političkog i svakodnevnog snalaženja žena u tom njima prilično nesklonom svijetu, a koje su mnogim čitateljicama pružile identifikacijski oslonac. Ta politička i kulturna povijest talijanske, a pogotovo napuljske druge polovice 20. stoljeća, i dalje u bitnom određuje društvenu dinamiku i stvara slične probleme koji traže socijalno pravedno rješenje. A kao nositeljica potencijalnog rješenja nameće se “genijalna prijateljica”, svojevrsna stvarna nasljednica fikcionalnih likova Elene Ferrante: 34-godišnja napuljska odvjetnica Alessandra Clemente.
Clemente se kandidira za gradonačelnicu Napulja na predstojećim izborima u listopadu, a podupiru ju male lijeve stranke poput komunista, ali i grupe i pojedinci koji se zalažu za snažnija ulaganja u povijesno zanemareni talijanski jug. Trenutno prema anketama osvaja oko 20% glasova i drži treće mjesto, ali vrlo lako bi mogla ući u drugi krug i tamo odmjeriti snage s Gaetanom Manfredijem, političkim teškašem, bivšim rektorom tamošnjem sveučilišta, kojeg podržavaju Demokrati i Pokret pet zvijezdica. Ankete pak kažu da bi u slučaju ulaska u drugi krug rezultati bili prilično neizvjesni, a zasad Manfredi uživa blagu prednost. No, bez obzira na krajnji ishod, Clemente je već postigla puno (ankete su joj prije tri mjeseca davale oko 7% podrške) i ukazala na to da postoji raširena želja za drukčijim politikama.
Njenu političku karijeru u bitnom je odredila obiteljska tragedija: majka joj je s 39 godina smrtno stradala kao slučajna žrtva mafijaškog obračuna. U tom je događaju pronašla motivaciju za snažniju političku aktivaciju primarno obilježenu borbom za likvidaciju mafije. Međutim, ta anti-mafijaška politika nije limitirana policijsko-pravosudnim taktikama već u sebi nosi ideju šire društveno-političke transformacije grada. Clemente zna da mafija svoju opstojnost duguje nefunkcionalnim kanalima socijalne i ekonomske integracije, pogotovo mladih ljudi. I zato planira prekinuti lance reprodukcije mafijaških kadrova putem društvene inkluzije: novim radnim mjestima, socijalnim uslugama i društvenim centrima koji ljudima pružaju socijalnu i egzistencijalnu sigurnost i čine mafijaška obećanja manje atraktivnima.
U tome leži i razlog zašto je kao jednog od najbližih suradnika odabrala Antonija Piccirilla, sina mafijaškog bossa, koji se odmetnuo od obitelji i postao žestoki protivnik mafije i organiziranog kriminala. No, Clemente nije usredotočena samo na specifične probleme Napulja. Ona sebe vidi i kao alternativu “draghizmu”, tj. politikama Marija Draghija, bivšeg guvernera Europske centralne banke i trenutnog talijanskog premijera, koje se primarno orijentiraju prema očekivanjima financijskih tržišta. Clemente želi promijeniti tu perspektivu i politike zasnivati na pravednim razvojnim modelima, investicijama u zapuštena područja i eliminaciji nejednakosti. Borba protiv mafije je prvi i nezaobilazan korak u tom smjeru, a nadamo se da će joj birači omogućiti provedbu tih politika.