Medicinske sestre zaposlene u KBC Rijeka suočene su s jako lošim uvjetima rada koji ih tjeraju na rad do iznemoglosti da bi zaradile normalnu plaću, a oni koji dođu na praksu steknu uvid u ono što ih čeka ako se tamo zaposle, pa se nastavlja začarani krug nedostatka sestara i loših radnih uvjeta. Zbog toga ne stradaju samo medicinske sestre, nego i pacijenti, a Rijeka nije izolirani slučaj. Ima li nade za popravak situacije?
Medicinskim sestrama u KBC Rijeka postaje sve teže funkcionirati pod pritiskom prekomjernog broja prekovremenih sati, upozorila je 15. septembra predsjednica Sindikata zdravstva Hrvatske Radmila Čahut Jurišić. Prema podacima kojima raspolaže sindikat, većina medicinskih sestara radi daleko više od zakonom propisanih 180 prekovremenih sati godišnje: zbog toga pati njihovo zdravlje, ali se dovodi u pitanje i kvaliteta pružene zdravstvene skrbi. Prema Čahut Jurišić, uprava obavlja izuzetno manjkav posao kada je u pitanju organizacija rada, i to pokušava sakriti prebacivanjem tereta na medicinske sestre. KBC Rijeka trenutno zapošljava 1.250 medicinskih sestara i tehničara, 350 manje nego što je predviđeno pravilnikom ustanove. Iako se natječaji raspisuju, raspisuju se za najviše 10 do 15 medicinskih sestara. Osim što se ne otvara dovoljan broj radnih mjesta, upozorava Čahut Jurišić, mjesečno iz bolnice ode otprilike isti broj sestara, zbog čega se natječajima ne postiže ništa.
Začarani krug
Apsolutni izostanak interesa za zapošljavanjem u kliničkom bolničkom centru prisutan je i u drugim gradovima. Medicinske sestre KBC Split komentiraju kako se na natječaj za 48 medicinskih sestara srednje stručne spreme raspisanog ovog proljeća javilo manje od 10 kandidatkinja. Iz njihove perspektive, jasno je zašto: medicinskih sestara u ustanovi ovako i onako nedostaje, zbog čega su ove koje su (ili će tek postati) zaposlene tamo primorane preuzeti velik broj prekovremenih sati. Zbog pretjeranog prekovremenog rada dolazi do izgaranja na radnom mjestu pa odlaze na druga radna mjesta, ne nužno u zdravstvu. Kada one odu, ove koje su ostale suočavaju se s dodatnim rastom radnog opterećenja, kojeg je nemoguće adresirati jer se nitko ne želi zaposliti u KBC-u, i tako u krug.
Prema Hrvatskoj komori medicinskih sestara, u bolničkom sustavu trenutno nedostaje otprilike 4.000 sestara. Kada je u pitanju cijeli sustav, prema ranijim procjenama Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara – medicinskih tehničara, manjak je bitno viši, između 8 i 10 tisuća. Kao čarobno rješenje tog deficita često se navodi poticanje obrazovanja većeg broja sestrinskih kadrova, ali se puno rjeđe govori o konkretnim poboljšanjima uvjeta rada koja bi bolnicama i drugim ustanovama mogla pomoći u zadržavanju postojećih radnica.
“Neće se svi naši problemi riješiti obrazovanjem većeg broja medicinskih sestara“, tvrdi Čahut Jurišić. “Otprilike 50 učenica i učenika godišnje upiše se u dva razreda sestrinskog smjera Srednje medicinske škole u Rijeci, ali ‘problem’ je u tome što oni svoju praksu odrađuju u KBC Rijeka. Već na praksi vide kakvi ih radni uvjeti očekuju ako ostanu ovdje, i sasvim je razumljivo da si to ne žele priuštiti“, kaže.
Problemi s uvjetima rada nisu vezani isključivo uz broj prekovremenih sati – iako sindikat navodi kako neke medicinske sestre u ovoj ustanovi odrade i do 230 dodatnih sati u 6 mjeseci – već se protežu i na rad u turnusima i poteškoće u organizaciji rada odjela zbog manjka kadrova. Rad u turnusima u zdravstvu većina država EU odavno je zamijenila organizacijom rada u tri smjene, što omogućava lakše planiranje i postizanje bolje životne ravnoteže. Radno zakonodavstvo i istraživanja o zdravlju zdravstvenih i drugih radnika već dugo vremena prepoznaju važnost toga da se promjene radnog rasporeda obavljaju s dovoljnom najavom, kao i toga da bi one trebale predstavljati iznimku, a ne pravilo.
Suprotno tome, bolnice u Hrvatskoj i danas organiziraju rad u turnusima, pri čemu se u KBC Rijeka često odugovlači s objavom rasporeda do zadnjeg trena. U praksi, to znači da medicinske sestre imaju jako malo prostora za planiranje života izvan radnog vremena. Čak i kada je raspored objavljen, postoji velika šansa da se on promijeni zbog bolovanja ili drugih nepredviđenih okolnosti.
Premala plaća i prevelika odgovornost
Problem nedovoljnog broja medicinskih sestara sve više dolazi do izražaja kako prosječna dob zaposlenih raste. Prema granskom kolektivnom ugovoru za zdravstvo, medicinske sestre 5 godina prije umirovljenja mogu tražiti izuzetak od noćnog rada, a isto pravo imaju majke djece do tri godine starosti i samohrani roditelji. Iz realnih potreba, kaže Čahut Jurišić, mnoge sestre u KBC Rijeka koriste to pravo. “I onda dolazimo u situaciju gdje nemate koga staviti u noćnu smjenu, jer nema dovoljno sestara da se pokrije sve. Na kirurškom odjelu, na kojem se nalaze i onkološki pacijenti, u noćnoj smjeni na 42 kreveta nekad imamo samo 2 sestre“, upozorava.
Za sve navedeno, kaže, osnovna plaća medicinske sestre srednje stručne spreme u KBC Rijeka iznosi 5.100 kn uključujući dodatak na uvjete rada, dok prvostupnica sestrinstva s istim dodatkom zaradi otprilike 800 kn više – nešto više od pola iznosa minimalne dostojanstvene plaće prema izračunu Novog sindikata. Naravno, neki će reći da je upravo zato rad u bolnici bolja opcija od rada u ordinacijama obiteljske medicine ili patronaži, jer mogućnost prekovremenog rada otvara mogućnost veće zarade.
Tu se, međutim, mora postaviti pitanje je li zaista dobra prilika to što se medicinskim sestrama nudi da rade do iznemoglosti kako bi došle do plaće dovoljne za život. Prema Sindikatu zdravstva Hrvatske, osnovne plaće jednostavno nisu dovoljne za pokrivanje svih životnih troškova, pogotovo kada se uzme u obzir to da mnoge medicinske sestre imaju djecu i stambene kredite, a dobar dio su samohrane majke ili žive sa nezaposlenim partnerima. “Mislim da u takvim okolnostima prekovremene ne možemo nazvati izborom“, kaže Čahut Jurišić.
Zato što dobar dio plaće medicinskih sestara čine dodaci na plaću, oklijevaju i kada trebaju otići na bolovanje. Prema Čahut Jurišić, mnoge sestre su doslovno na rubu snaga, ali ako odu na bolovanje, plaća za taj mjesec će im biti osjetno manja pa zato odlučuju raditi. Zbog toga ne pati samo njihovo zdravlje, već i kvaliteta skrbi, odnosno pacijenti. Ipak, kada zbog nečije greške nastradaju pacijenti, svi su dosta odlučni u osudi zdravstvenih radnica, npr. u slučaju smrti pacijenta u ŽB Čakovec prošle godine, a malo tko se pita gdje je odgovornost uprave koja ne vodi računa o preopterećenosti vlastitih zaposlenica.
Ima li nade?
Naravno, loše planiranje i još gore djelovanje po postojećim kadrovskim planovima u zdravstvu na praktički svim razinama među glavnim su uzrocima trenutne situacije, kao što je Bilten već upozoravao, tako da odsustvo bilo kakvog osjećaja odgovornosti od strane neke bolničke uprave i nije neko iznenađenje. Ali, s obzirom da postaje sve teže pronaći kratkoročne zakrpe za postojeće probleme, ovo bi trebao biti trenutak kada dolazi do barem nekih pokazatelja promjene. Vrijeme je za pisanje novog tzv. Strateškog plana razvoja ljudskih resursa u zdravstvu – s obzirom da je zadnji vrijedio do 2020. godine – a i Vlada je na sjednici u četvrtak raspravljala o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad radnicima u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja, tako da se možda i možemo nadati nečemu. Ipak, gledajući dosadašnje iskustvo, kao i činjenicu da je priznanje doprinosa medicinskih sestara zdravstvenoj skrbi trajalo otprilike koliko i dnevni pljesak prva dva tjedna pandemije, možda i ne treba previše učitavati u dnevni red Vlade.
Umjesto nadanja, izgleda da su sestrinske organizacije odlučile koristiti sredstva koja su im na raspolaganju za zaštitu svojih prava i zdravlja. Tako je sindikat zdravlja Hrvatske u KBC Rijeka pozvao inspekciju rada, a 23. septembra u Zagrebu najavljen je prosvjed sindikata Medicinske sestre i tehničari zajedno, koji će također problematizirati probleme neadekvatno plaćenog rada, beneficiranog radnog staža i nedostatak kadrova u svim dijelovima zdravstvenog sustava. Hoće li se taj prosvjed pretvoriti u prosvjed protiv obaveznog cijepljenja zdravstvenih radnika protiv Covid-19, poput onih koji su se ovih tjedana zaredali u EU, ostaje za vidjeti, ali neovisno o tome bilo bi dobro registrirati sve glasnije izraze nezadovoljstva ključne skupine radnica u zdravstvu.