Radnici platformskih kompanija okupili su se jučer, 7. listopada ispred zgrade Europske komisije u Bruxellesu kako bi simboličnom demonstracijom obilježili Svjetski dan dostojanstvenog rada, zahtijevali bolje uvjete rada i izrazili nezadovoljstvo poslovnim modelom koji im ne osigurava osnovna prava poput plaćenog godišnjeg odmora ili bolovanja. Jedan od sudionika okupljanja, Driss Liazidi de la Fuente, vozač kompanije Takeaway koja se bavi dostavom hrane, za Euronews je izjavio da platformski radnici žele ono što imaju i svi drugi radnici: “Želimo imati pravo socijalno osiguranje. Želimo biti zaštićeni dok radimo, da u slučaju nezgode imamo mogućnost zamjene kao i svaki drugi radnik. I osim toga, želimo biti korektno plaćeni, ne nužno uvijek po dostavi. Ja sam u Takeawayu plaćen po satu, ali mnogi drugi su plaćeni po dostavi. Ponekad zarade samo 5 eura po dostavi za koju naprave po 2, 3 ili 4 kilometra, i to jednostavno nije održivo.“
Iste zahtjeve platformski radnici iz brojnih europskih država izražavaju već godinama, a donesene su i brojne sudske presude u korist platformskih radnika koji su tužili kompanije za koje rade zbog izbjegavanja obaveza koje bi imali prema njima kao poslodavci, poput onih u Francuskoj, Italiji, Nizozemskoj, Belgiji i Ujedinjenom Kraljevstvu. Španjolska je čak donijela i zakon prema kojemu su svi dostavljači hrane platformskih kompanija zaposlenici, a Europska komisija trenutno radi na prijedlogu zakona o platformskom radu koji će regulirati njihov status na razini cijele Europske unije i donijeti im bolje uvjete rada. Europski sindikati žele da tim zakonom svi radnici platformskih kompanija steknu službeni status zaposlenika kompanije za koju rade, osim u slučaju da žele raditi kao samozaposleni. Sindikati se jasno protive uvođenju treće kategorije koja bi označavala nešto između radnika i samozaposlene osobe, a za koju lobiraju Uber i druge kompanije. Ludovic Voet, tajnik Europske konfederacije sindikata, izjavio je: „U potpunosti smo protiv te opcije jer nam nije potreban novi status. Postoje dva statusa: status zaposlenika i status samozaposlene osobe. Ukoliko stvarni uvjeta rada pokazuju da su oni podređeni odlukama kompanije, tada oni moraju biti njihovi zaposlenici i moraju imati prava koja im kao zaposlenima pripadaju. Ako su uistinu autonomni, onda mogu biti samozaposleni, ali ne postoji nešto između toga.“
Argument o potrebi za trećim statusom uprava Ubera opravdava navodnom željom pojedinih radnika/ica da zadrže fleksibilnost, odnosno da sami odlučuju o količini radnih sati i slično. Međutim, upravo je ta fleksibilnost mnogo puta dovedena u pitanje od samih radnika, s obzirom na algoritmom usađene penale za fleksibilno ponašanje poput odbijanja vožnje/dostave u lošim vremenskim uvjetima ili onih im nisu na prihvatljivoj udaljenosti. K tome, zakonskom regulacijom statusa se ne bi ukinuo status samozaposlenosti, pa bi radnicima koji bi željeli zadržati tu fleksibilnost to i bilo omogućeno. Stoga se iza lobiranja za uvođenje trećeg statusa nalazi želja za održavanjem poslovnog modela koji i dalje prebacuje većinu troškova na same radnike, uz neke minimalne ustupke. Prijedlog zakona se od Europske komisije očekuje do kraja godine, a jučerašnji prosvjed pokazuje da je radnicima prije svega do toga da ih se tretira kao zaposlenike.