U sklopu projekta Rad po mjeri čovjeka, prije nekoliko tjedana (30.9.) održana je online tribina pod nazivom “Kako do boljih prava radnika digitalnih platformi”. Ideja tribine bila je istaknuti probleme s kojima su suočeni ovi radnici s obzirom na strelovit rast platformskog rada u posljednjih nekoliko godina, posebno u području dostave hrane. Dok se platformski radnici u inozemstvu već neko vrijeme sindikalno organiziraju i bore sudskim putem protiv kršenja svojih prava, Hrvatska je po tom pitanju tek napravila prve ali važne korake kroz Sindikat radnika digitalnih platformi, o čemu je u jučerašnjem tekstu pisala Dunja Kučinac koja je bila i jedna od izlagačica na tribini, uz Ignacia Dorestea iz Europske konfederacije sindikata (ETUC), Ivu Filipović i Mileta Krivokuću iz Sindikata radnika digitalnih platformi, Sunčicu Brnardić iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske i Romana Kormanna iz Njemačkog saveza sindikata (DGB).
Na tribini su govorili platformski radnici iz Hrvatske ali i brojnih drugih europskih zemalja, pri čemu su svi ukazali na vrlo raširen problem lažnog samozapošljavanja, zbog kojeg radnici gube osnovna prava, a platforme na taj način izbjegavaju sve odgovornosti koje imaju kao poslodavci. Upravo su zbog toga brojne sudske presude donesene u korist platformskih radnika, ali bez uređivanja pravnog okvira, kakvo se očekuje i u sklopu novog Zakona o radu u Hrvatskoj, to će pitanje i dalje biti prepušteno pojedinačnim borbama. Na tribini je posebno naglašen problem s agregatorima koji kao posrednici zapošljavaju radnike i ugovaraju pružanje usluge platformama. Prema izjavama radnika_ica i novinara_ki koji su sudjelovali na tribini, tu se događaju brojne manipulacije na štetu radnika, poput zapošljavanja na manji broj sati od odrađenih, isplate dijela plaće na ruke i slično.
Problemi i rješenja o kojima se raspravljalo na tribini poslužili su kao temelj za preporuke usmjerene poslodavcima, Vladi i sindikatima koje je sastavio Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) u sklopu projekta Rad po mjeri čovjeka, a prenosimo ih u nastavku:
Preporuke za poslodavce:
Osigurati radnička prava -> radnice i radnici koji rade preko digitalnih platformi nisu samo “partneri” kako ih platforme nazivaju već su radnici koji ispunjavanju gotovo sve uvjete da bi bili tretirani kao radnici. A kao takvi, nužno je da im se osiguraju i njihova radnička prava. Platforme trebaju preuzeti odgovornost -> iako platforme nisu krive ukoliko netko od agregatora i/li radnika manipulira radnim satima, one kroz svoje aplikacije točno mogu ustvrditi koliko je netko sati bio aktivan_na te odgovara li to onome što piše u ugovoru. Važno je da platforme jasnije i direktnije pokažu kako ne toleriraju takve oblike prevara te otkažu suradnju s agregatorima čiji radnici kontinuirano rade veći broj sati nego što su prijavljeni, a radnicima osiguraju nastavak rada pod poštenim i zakonitim uvjetima.
Osigurati pravo glasa i utjecaja radnicima -> vozači i dostavljači koji rade preko aplikacija nemaju nikakvu mogućnost da argumentiraju ili objasne svoju stranu priče ukoliko dobiju lošu ocjenu ili izostanu s posla. Također, nemaju nikakav utjecaj na određivanje cijene niti pravo glasa kada se odlučuje o promjeni cijene, iako to ima najviše direktnog utjecaja na njih kao radnike koji žive od toga.
Preporuke za Vladu:
Regulirati odnos radnika i platformi -> u nadolazećim izmjenama Zakon o radu potrebno je regulirati radno-pravni status radnika koji rade preko digitalnih platformi te im omogućiti zaštitu i uživanje radničkih prava.
Ojačati kapacitete inspektorata rada -> isplata plaća na ruke, rad na veći broj sati od ugovorenog, rad bez ugovora, samo su neki od primjera kršenja Zakona kojima bi na kraj mogao stati Državni inspektorat rada, kada bi imao dovoljno kapaciteta za provođenja redovitog nadzora te bržeg postupanja nakon prijave. Zbog toga je nekoliko puta naglašena važnost uloge inspektorata u reguliranju platformskog rada.
Prebaciti teret dokazivanja samozaposlenosti na poslodavce – praksa koja je već ustvrđena sudskim putem u nekim zemljama, a kojom se staje na kraj lažnoj samozaposlenosti. Ukoliko su radnici u potpunosti ekonomski ovisni o jednom poslodavcu te ukoliko nemaju nikakvu mogućnost utjecaja na rad koji obavljaju onda se ne može smatrati da su samozaposleni, jer osim odluke u koje doba dana će započeti raditi nemaju gotovo nikakvu drugu neovisnost.
Preporuke za sindikate:
Modernizirati se i pripremiti na nove izazove -> rad preko platformi nije više posao sutrašnjice nego trenutna realnost, ali otvara potencijalni prostor za širenje sličnog modela kratkoročnog najma rada i u druga područja rada. Neki prevoditelji_ce, čistači_ce, umjetnici_e u svijetu već rade preko sličnih platformi, a takvi poslodavci traže sve moguće načine da izbjegnu ulaženje u odnose kroz Ugovor o radu. Difuzija odgovornosti i odbacivanje uloge poslodavca otežava rad sindikatima kroz klasične sindikalne metode poput kolektivnog pregovaranja te je zato još važnije da se izvrši pritisak na Vladu i druge institucije, pogotovo nadnacionalne, kako bi se Ugovor o radu zadržao kao temelj radnog odnosa.
Dodatno povezivanje sa sindikatima iz drugih zemalja -> kao što je slučaj i za druge transnacionalne poslodavce, pritisak iz više zemalja značajno je jači nego kada je sve koncentrirano u jednoj zemlji ili na uskom geografskom području. To je posebno korisno za sindikate u Hrvatskoj, ali i regiji, s obzirom na već ostvarene uspjehe sindikata u drugim zemljama, bilo kroz sudske procese ili zakonodavne izmjene. Argumenti u korist radnika gotovo su isti u većini zemalja te to otvara prostor da se sindikati više posvete zagovaranju direktno prema institucijama.
Širenje članstva kroz direktne akcije -> s obzirom da se većina rada preko digitalnih platformi ne odvija na jednom statičnom mjestu te da je gotovo nemoguće imati jedno mjesto okupljanja radnika, nove članove potrebno je privući bilo kroz direktne akcije na terenu ili kroz intenzivan rad na društvenim mrežama.