Poljska je prije godinu dana dodatno pooštrila ionako vrlo restriktivan zakon o pobačaju – 22. listopada 2020. odlučeno je da je prekid trudnoće protuustavan čak i u slučaju ozbiljnih malformacija fetusa, što je izazvalo masovne prosvjede. Godinu dana kasnije, organizacije za ljudska prava izvještavaju o posljedicama zabrane i traže pomoć od Europske unije.
Presuda o dodatnom pooštrenju zabrane pobačaja stupila je na snagu u siječnju 2021., a od tada su jedini izuzeci slučajevi silovanja i incesta te trudnoća koja ugrožava život trudnice. Do donošenja posljednje zabrane, preko 90% svih pobačaja (kojih je godišnje u Poljskoj bilo oko 1.000) bili su upravo slučajevi teških malformacija fetusa. Članovi vladajuće strane Pravo i pravda (Prawo i Sprawiedliwość) novom su zabranom htjeli spriječiti pobačaje u slučaju fetusa s Downovim sindromom, ili kako je to sročio poljski predsjednik Andrzej Duda, “ubijanje invalidne djece” – zanemarujući činjenicu da je prisiljavanje žena da nose malformirani plod međunarodno prepoznato kao oblik mučenja, kao i da se uskraćivanjem medicinske skrbi u takvim slučajevima krše brojni međunarodni zakoni i rezolucije.
Udruge umjesto države
“Trudnice su suočene s ogromnim preprekama otkako je Ustavni sud donio odluku koja je praktički zabranila legalne pobačaje u Poljskoj”, 14 organizacija za ljudska prava napisalo je u izjavi koja je objavljena prošlog utorka. “Odluka ustavnog suda nanijela je neprocjenjivu štetu ženama i djevojkama – posebno onima koje su siromašne, žive u ruralnim područjima, ili su dio marginaliziranih skupina”, izjavila je Ursula Grycuk, koordinatorica u organizaciji Federa (Federacija za žene i planiranje obitelji). “Dignitet, sloboda i zdravlje trudnica je ugroženo jer im vlada brani pristup osnovnoj reproduktivnoj zdravstvenoj skrbi”. Kao što je poznato, zabrana ne rezultira stvarnim smanjenjem broja pobačaja, već se pobačaji obavljaju u inozemstvu, ili, u slučaju onih koji to ne mogu priuštiti, u nesigurnim uvjetima. Od svih pobačaja koji se godišnje obave na svijetu, gotovo polovica (35 milijuna) događa se u nesigurnim uvjetima, što rezultira s oko 23.000 smrti godišnje koje su mogle biti spriječene.
Unatoč zabrani pobačaja, organizacije koje se bave reproduktivnim pravima nikada nisu bile zaposlenije: u Federi je obavljeno 8.100 savjetovanja u 11 mjeseci nakon donošenja odluke, što je trostruko više u usporedbi s prethodnim godinama. Iz organizacije Abortion Without Borders koja pomaže ženama iz država u kojima je pobačaj ilegalan ili vrlo restriktivan kao u Poljskoj, izvještavaju da je u posljednjih godinu dana čak 34.000 osoba iz Poljske tražilo pomoć kako bi došle do pobačaja. Te organizacije pružaju informacije o tome gdje se pobačaj može obaviti i daju kontakte liječnika i drugih organizacija u inozemstvu.
Ako je trudnoća otkrivena u dovoljno ranoj fazi, žene mogu naručiti tablete za pobačaj od organizacija iz inozemstva, a druga opcija je obaviti pobačaj u inozemstvu, ali to je vrlo skupo. “Postoje organizacije koje pružaju financijsku podršku osobama koje trebaju obaviti pobačaj, ali one iz marginaliziranih skupina često ostaju bez ikakve pomoći i informacija, a to bi trebala biti dužnost države”, objašnjava Ursula Grycuk za Euronews.
Budući da je država zakazala, udruge pokušavaju pomoći ženama na sve moguće načine: “Također pokušavamo probiti put do pobačaja putem problema s mentalnim zdravljem. Bez pretjerivanja, dobivamo telefonske pozive od žena koje nam govore ‘Ako ne dobijem pomoć, ubit ću se.’ Stoga pokušavamo u slučajevima u kojima je mentalno zdravlje ugroženo žene uputiti psihijatrima koji mogu izdati potvrde o nužnosti pobačaja zbog opasnosti po život i zdravlje trudnice“, rekla je Grycuk. Međutim, dodala je da je odluka ustavnog suda imala obeshrabrujući učinak na liječnike – oni koji obavljaju pobačaje suočeni su s mogućnosti zatvorske kazne u trajanju do tri godine.
Još jedna neplanirana posljedica zabrane jest to da manji broj žena radi prenatalno testiranje, odnosno testove koji otkrivaju informacije o zdravlju trudnice i ploda, pa tako i moguća kromosomska oboljenja, “jer znaju da ionako ništa ne mogu napraviti i da svaka žena mora iznijeti trudnoću bez obzira na sve.“
70% Poljaka/inja protiv odluke o zabrani
Marta Lempart, suosnivačica Poljskog ženskog štrajka (Ogólnopolski Strajk Kobiet), neformalne koalicije koja okuplja organizacije i pojedince/ke koje se bore za ženska prava i demokraciju, izjavila je: “Godinu dana kasnije, glavna stvar kojom se bavimo je prikupljanje potpisa za legalizaciju pobačaja u Poljskoj. Moramo prikupiti 100.000 potpisa da bi se u nekom trenutku parlament morao pozabaviti legalizacijom pobačaja u državi.” Zakon za koji se prikupljaju potpisi dopuštao bi pobačaj do 12. tjedna trudnoće, pa i kasnije u nekim slučajevima poput trudnoće koja je posljedica silovanja ili incesta.
Lempart je uvjerena da će zabrana biti poništena u budućnosti, i istaknula da su istraživanja javnog mnijenja pokazala da se većina Poljaka/inja protivi trenutnoj gotovo potpunoj zabrani pobačaja – istraživanje provedeno prošle godine pokazalo je da se više od 70% Poljaka/inja protivi presudi Ustavnog suda. U međuvremenu, ultrakonzervativne vjerske skupine također su pokrenule nove građanske inicijative za dodatno pooštravanje pravila o pobačaju pa tako predlažu da se zatvorska kazna za žene koje pobace i sve koji im u tom pomognu poveća na 25 godina.
Spas iz EU?
Još jedna posljedica zabrane pobačaja je porast prijetnja i represije nad organizacijama koje se bave ljudskim pravima. Grycuk je izjavila da su sve aktivistkinje Federe, uključujući i nju, dobivale prijetnje smrću. Prijetnje su prijavljene policiji, ali počinitelji nikada nisu identificirani pa je istraga obustavljena. Grycuk je također na vratima svog ureda jednog dana zatekla natpis “Ovdje ubijaju djecu”. “Policija nas tuče na demonstracijama. Protiv nas podižu politički motivirane tužbe. Nezakonito nas privode. Sve se to događa, a nitko se ne suočava s posljedicama“, rekla je Marta Lempart. Muškarac za kojeg se sumnja da stoji iza prijetnji smrću Marti Lempart je uhićen, a prema Lempart, tada je policija reagirala samo zato što se radi o osobi koja ima vrlo sličan profil ubojici Paweła Adamowicza, gradonačelnika Gdanska koji je ubijen u siječnju 2019. Inače policija sustavno ignorira prijave koje dobivaju od organizacija za ljudska prava, ističe Lempart.
Europski parlament prošlog je četvrtka izglasao rezoluciju kojom je osudio pogoršanje slobode medija i presudu o zabrani pobačaja u Poljskoj koju je povezao s krizom vladavine prava u Poljskoj. Rezolucija “naglašava nelegitimnost presude od 22. listopada 2020. i primjećuje da su ova ozbiljna ograničenja reproduktivnog zdravlja i prava žena nezakonita.” U zajedničkoj izjavi objavljenoj prošlog utorka, 14 organizacija za ljudska prava obratilo se Europskoj komisiji da iskoristi sve alate koji su joj dostupni kako bi ponovno uspostavila vladavinu prava u Poljskoj, poput novousvojenog mehanizma koji povezuje pristup EU fondovima s poštivanjem vrijednosti Europske unije. Međutim, na sastanku Vijeća Europe održanom prošlog tjedna, od takvih se mjera zasad odustalo.