Rekord je oboren: danas je u Hrvatskoj zabilježeno čak 6.130 novozaraženih. Premda je toliki skok donekle iznenadio i epidemiologe koji već nekoliko mjeseci upozoravaju na opasnosti četvrtog vala, sam trend ne odudara od njihovih predviđanja. S obzirom na to da smo znali što nam se sprema postavlja se očito pitanje: tko je kriv? Precizniji oblik tog pitanja glasi: tko je kriv za nisku procijepljenost? Pored onih zagriženijih antivaksera, nameće se odgovor koji i inače redovito cirkulira kao favorit među odgovorima na postavljeno pitanje: Vlada.
I nema spora da Vlada i premijer Andrej Plenković zajedno sa Stožerom snose značajan, ako ne i najvažniji dio krivice. Nije potrebno nabrajati sve kontradikcije i nedosljednosti od početka upravljanja pandemijom. Zadržimo se samo na cijepljenju. Pokrenuta je prilično sterilna kampanja, a Plenković se u javnim istupima uglavnom svisoka zgražao nad onima koji se odbijaju cijepiti. I to u maniri miteleuropejskog Vučića: sve sam vam omogućio, a vi ste uzaludno glupi. No, možda i važniji propust u popularizaciji cijepljenja predstavlja prešutna zaštita uloge Gordana Lauca u Znanstvenom savjetu. Radi se o osobi koja od početka pandemije u suradnji sa matematičarem i poduzetnikom Nenadom Bakićom relativizira sve epidemiološke standarde, a posljednjih mjeseci neuvijeno propitkiva i smisao cijepljenja i koketira s teorijama zavjere. Političke razloge njegova ostanka u Savjetu objasnio je nedavno u Novostima Ivica Đikić: Lauc je Plenković inicijalno trebao kao tobožnje znanstveno pokriće za opuštanje mjera, tj. za političko-ekonomsko balansiranje s obzirom na epidemiološke izazove, a sad ga se ne želi riješiti jer ne želi priznati grešku i tako naštetiti vlastitoj političkoj popularnosti.
Međutim, Lauc nije središnja figura samo Plenkovićevog političko-poslovnog modela. Značajan i redovit medijski prostor su mu davali gotovo svi mejnstrim portali u državi čija oštra kolumnistička pera sada svu krivnju bacaju na Plenkovića i Stožer. Laucove prognoze, eskapade i kritike Stožera služile su im kao klikbejt, često prešutno objašnjavan prirodom novinarskog posla: moraju su čuti obje strane. I ne snose mejnstrim mediji dio krivnje samo zbog promoviranja Laucovih stavova i ideja. Otpočetka njihovi poslovni model zasnovan na klikbejtu i rastu cijena oglasa funkcionira u suprotnosti s interesima javnog zdravlja. Prisjetimo se samo naslovnice Jutarnjeg lista ovog proljeća na kojoj je na crnoj podlozi stajalo: umrla nakon cijepljenja. U ozbiljnoj državi bi vlasnik i urednik snosili posljedice za takvo ugrožavanje javnog zdravlja. A da ne govorimo o svoj sili svakodnevnih članaka u kojima se znanstvena istraživanja o nuspojavama predstavljaju tako da se jedan slučaj nuspojava na milijun cijepljenih istakne u naslovu kao da su mogućnosti fifti-fifti.
Kada tako funkcioniraju mejnstrim mediji onda ne treba previše pažnje posvećivati opskurnim portalima i WhatsApp porukama koje objašnjavaju cijepljenje metodama horora holivudske b-produkcije. A pored medija, nezanemariv dio odgovornosti za slabu procijepljenost snosi i opozicija: kako desna tako i lijeva. Najveći problem ponašanja opozicije još od početka pandemije jest taj da su većinu svog djelovanja usmjerili na kritiku Plenkovića i HDZ-a bez obzira na to u kakvom odnosu ta kritika stoji s interesima javnog zdravlja. Pa su se tako na ljevici, a tu uključujemo SDP i Možemo!, libili bilo kakvog znatnijeg angažmana po pitanju poticanja cijepljenja. Doduše, više je SDP pazio da time navodno ne pomogne Plenkoviću, dok se Možemo!, uz pojedine istupe zastupnica, nije previše ni bavilo time. S druge strane, desnica se nastojala svrstati uz antivakserske sentimente, ali bez da ih previše eksplicira, i nadu polagala u to da će se izboriti za ulogu predstavnika navodno ugroženih građanskih sloboda. Tako se, na primjer, Zlatko Hasanbegović pojavljivao na opskurnom “Festivalu slobode”, a Nikola Grmoja odnedavno tvrdi da su COVID potvrde zapravo dozvola cijepljenima da šire virus.
Dakle, i mediji i oporba su uglavnom pažnju usmjerili na svoje sitne interese i tako se i ponašali. I zato snose značajan dio odgovornosti. Mediji su mogli komotno uskratiti prostor svim šarlatanima, a oporba predložiti vlasti ideje za promociju cijepljenja, a ne čekati samo priliku da se predstave kao borci za građanske slobode ili privatno veći štovatelji znanosti. Kakve pobogu građanske slobode kad se već u pojedinim bolnicama zbog pritiska COVID bolesnika vrše samo hitne operacije? A uskoro bi stanje moglo postati i gore. O tome pak ustrajno šuti još jedna vrlo utjecajna institucija: Katolička crkva. Doslovno nismo čuli ništa od crkvenih otaca po pitanju promocije cijepljenja. Doduše, možda i bolje da nismo jer tko zna što bi rekli. Ali zamislimo samo da se Crkva aktivno uključila u kampanju. Na sličnu šutnju nailazimo i kod sudionika klasne borbe: udrugama poslodavaca je važno samo da nema lokdauna, dok je sindikatima valjda isto tako. Naravno, već sada poslovično ne pomaže ni predsjednik države Zoran Milanović sa svojim frajerskim čitanjem statistika.
Zaključak se nameće: jasno je da Vlada snosi vjerojatno najznačajniji dio krivice, ali nema nikoga nevinog u ovoj priči. Svi relevantni društveni akteri su uglavnom vlastite interese pretpostavljali interesima javnog zdravlja. I kako onda da se dostigne željena razina procijepljenosti?