Ovog tjedna iz poljskog gradića Pszczyne odjeknula je jeziva vijest o smrti tridesetogodišnje žene koja je u bolnici umrla od sepse jer su liječnici odgađali obaviti pobačaj sve dok fetus nije umro, unatoč tome što je ženin život bio ugrožen. Prema iskazu njezine obitelji, liječnici su je odbijali operirati dok nije bilo prekasno u strahu od kazne koja im prijeti prema nedavno uvedenom restriktivnom zakonu o pobačaju. Zakon je uveden prije godinu dana, a prema njemu pobačaj je dozvoljen samo u slučaju silovanja, incesta i ugroženosti života trudnice, dok je zabranjen u slučaju anomalija fetusa.
Vijest o smrti žene potaknula je masovne prosvjede u Varšavi i nizu manjih gradova diljem Poljske u subotu, 6. studenog. Iako obitelj preminule žene, opozicija, aktivisti/nje i organizacije za ljudska prava povezuju cijelu tragediju sa strahom liječnika od kazni koje im prijete ukoliko prekrše novi zakon o pobačaju, država se ogradila od svake odgovornosti i “podsjetila” liječnike da su prema novom zakonu pobačaji u nekim slučajevima legalni. Time je cijeli slučaj svela na liječničku krivu procjenu, dok istovremeno poljski zastupnici razmatraju uvođenje još strožih ograničenja pobačaja. Donji dom poljskog parlamenta nedavno je prihvatio građansku inicijativu koja želi uvesti potpunu zabranu pobačaja, dakle zabraniti pobačaj i u slučaju silovanja, incesta i ugroženosti života trudnice, a nalagala bi zatvorske kazne za žene koje pobace i sve koji im u tome pomognu od 5 do čak 25 godina.
Žena, koja je bila u 22. tjednu trudnoće, zatražila je liječničku pomoć nakon što joj je je procurila plodna voda, a ubrzo su utvrđene i anomalije fetusa. Iako se osjećala sve gore i molila liječnike i medicinske sestre da nešto poduzmu, oni su odugovlačili, odbijajući obaviti kiretažu, te je na kraju dobila sepsu i umrla. Žena s kojom je dijelila bolničku sobu izjavila je za medije da su liječnici stalno govorili da čuju fetalne otkucaje srca i da ne mogu ništa napraviti, a trudnica je bila u groznici, tresla se i govorila da ne želi zaspati jer se boji da se neće probuditi, prenosi VoxFeminae. Potresan iskaz majke preminule žene to potvrđuje. Kada je obitelj najavila da će podići tužbu, glasnogovornica bolnice u Pszczyni izjavila je da su kritike njihova postupanja neutemeljene te da je pacijentica dobila svu potrebnu medicinsku skrb. Također, u službenoj izjavi bolnice u Pszczyni navodi se kako je “jedini faktor koji je određivao medicinski postupak bila briga za zdravlje i život pacijentice i fetusa”, kao i da su “sve medicinske odluke donesene s obzirom na propise koji su na snazi u Poljskoj.”
Kao što je poznato, uvođenje zabrane pobačaja ne rezultira stvarnim smanjenjem broja pobačaja, već se pobačaji obavljaju u inozemstvu, ili, u slučaju onih koji to ne mogu priuštiti, u nesigurnim uvjetima. Od svih pobačaja koji se godišnje obave na svijetu, gotovo polovica (35 milijuna) događa se u nesigurnim uvjetima, što rezultira s oko 23.000 smrti godišnje koje su mogle biti spriječene. Tome, kako pokazuje primjer iz Pszczyne, treba pridodati i smrtne slučajeve koji su se mogli spriječiti, a ne mogu se pripisati nesigurnim uvjetima, već postojanju nehumanih restriktivnih zakona o pobačaju. Da ovaj slučaj nije prvi slučaj liječničkog oklijevanja da pruže pomoć ženama zbog straha od zatvorske kazne, iako jest prvi sa smrtnim ishodom, potvrđuje i Ursula Grycuk, koordinatorica u organizaciji Federa (Federacija za žene i planiranje obitelji). Iz iskustva rada sa ženama koje traže pobačaj zbog ugroženog mentalnog zdravlja, Grycuk govori da je uvođenje novog zakona o pobačaju imalo obeshrabrujući učinak na liječnike koji se boje izdati potvrde o ugroženosti zdravlja trudnice u strahu od zatvorskih kazni predviđenih ovim zakonom.
Prije donošenja novog zakona o pobačaju, jednog od najrestriktivnijeg u Europi, preko 90% svih pobačaja u Poljskoj (kojih je godišnje bilo oko 1.000) bili su upravo slučajevi teških anomalija fetusa. Članovi vladajuće strane Pravo i pravda (Prawo i Sprawiedliwość) novom su zabranom htjeli spriječiti pobačaje u slučaju fetusa s Downovim sindromom, ili kako je to sročio poljski predsjednik Andrzej Duda, “ubijanje invalidne djece” – zanemarujući činjenicu da je prisiljavanje žena da nose malformirani plod međunarodno prepoznato kao oblik mučenja, kao i da se uskraćivanjem medicinske skrbi u takvim slučajevima krše brojni međunarodni zakoni i rezolucije.