Mađarski parlament u lipnju 2018. usvojio je takozvani “Stop Soros” zakon koji zabranjuje pomaganje imigrantima da zatraže azil i podnesu zahtjev za boravak u zemlji, s predviđenom zatvorskom kaznom do godinu dana za pomagače. Zakon je također otežao pristup međunarodnoj zaštiti tako što je ograničio pravo na azil samo na osobe koje dolaze iz država za koje se smatra da ugrožavaju njihov život ili slobodu. Sud Europske unije (CJEU) danas je presudio da je Mađarska time prekršila zakon Europske unije.
Ovaj potez Mađarske, odnosno premijera Orbana i vladajuće stranke Fidesz, naišao je na osudu odmah nakon usvajanja 2018. Europska komisija pokrenula je proceduru povodom kršenja zakona Europske unije u srpnju 2018. u pokušaju da će time natjerati mađarsku vladu da povuče zakon. To se nije dogodilo, pa je Komisija prebacila slučaj na Sud Europske unije. U presudi objavljenoj ovog jutra, CJEU izjavljuje da Mađarska “nije ispunila svoje obaveze” prema zakonu EU, uključujući nekoliko direktiva koje određuju je li treća zemlja sigurna ili ne. Ukoliko se zemlja iz koje migranti dolaze smatra sigurnom, države članice EU mogu odbaciti zahtjev za azilom. Međutim, “Stop Soros“ zakon je to promijenio, odnosno olakšao je mađarskim vlastima da kategoriziraju državu iz koje imigranti dolaze kao sigurnu i zbog toga odbiju zahtjev za azilom.
Mađarska je prekršila zakon Europske unije kriminaliziranjem postupaka onih koji pomažu imigrantima da ponesu zahtjev za azilom. Tako je ograničila imigrantima pristup međunarodnoj zaštiti, a svima koji im pomažu ograničila je pravo na komunikaciju s imigrantima, objavio je Sud Europske unije. Zakon “suzbija radnje koje se ne mogu smatrati prijevarnom ili zlonamjernom praksom”, istaknuli su suci u presudi. Mađarska se mora pridržavati presude Suda “bez odgode“, što u praksi znači da mora izmijeniti ili povući sporni zakon. Ukoliko se mađarska vlada neće pridržavati presude, Europska komisija joj može nametnuti novčanu kaznu.
Kao što je povodom usvajanja spornog zakona u Mađarskoj 2018. za Bilten pisao Nikola Vukobratović, iako se ponašanje mađarske vlade često tumači kao neki tip “istočnoeuropskog nedemokratskog atavizma“, ksenofobiju i popratna kršenja ljudskih prava u Mađarskoj zapadnoeuropske države prevode u možda manje ekstremne, ali srodne politike kojima je cilj ograničiti pravo za azil.
Podaci Europskog vijeća za izbjeglice i prognanike za 2019. godinu pokazuju da su u brojnim članicama EU uvedene zakonske promjene koje smanjuju pristup poštenom i učinkovitom postupku prijave za azil. Mnoge države uvele su restriktivniju politiku azila, a važne zakonodavne promjene s tim ciljem dogodile su se između ostalog u Austriji, Njemačkoj, Cipru, Nizozemskoj, Španjolskoj, Švicarskoj, Švedskoj, Turskoj i Grčkoj. Uvedene promjene uključuju ograničavanje pristupa pravnoj pomoći, proširenje razloga za pritvor ili uklanjanja koraka koji prethode deportaciji, što znači da se potrebe za zaštitom podnositelja zahtjeva nedovoljno ispituju. Također, isti izvještaj pokazuje da ni protjerivanje (tzv. push back) nije praksa ograničena na istočnoeuropske članice EU, već se događa i na unutarnjim granicama, između zapadnoeuropskih članica.