Streaming platforme poput Netflixa posljednjih godina bilježe sve veću popularnost sadržaja na stranim jezicima (osim engleskog): korejski hit Squid Game privukao je 111 milijuna gledatelja u prvih 28 dana prikazivanja, a veliku popularnost su stekle i primjerice španjolska serija La Casa de Papel i francuska drama Lupin. Netflix je prošle godine izvijestio da je u 2020. godini gledanost serija na stranim jezicima porasla za preko 50% u odnosu na 2019., a najpopularniji su bili španjolski film Platforma, njemačka serija Barbari i francuski film Rouge City. Bilo bi stoga logično zaključiti da je stiglo zlatno doba za prevoditelje titlova, ali u stvarnosti ništa od prelijevanja profita na plaće prevoditelja, piše Guardian. Unatoč visokim kvalifikacijama i važnoj ulozi prevoditelja/ica titlova u posredovanju sadržaja na stranim jezicima, neki od njih za to su plaćeni samo dolar (0,88 eura) po minuti, zbog čega su mnogi napustili industriju.
Prevoditelji titlova plaćeni su po minuti programa, iako jedna minuta na ekranu zahtijeva daleko više vremena za kvalitetan prijevod. Prevoditelji titlova obično rade za vanjske firme, takozvane pružatelje jezičnih usluga. Prema Anne Wanders, prevoditeljici titlova za jednu od najvećih svjetskih streaming platformi, nije moguće preživjeti samo od prevođenja titlova jer bi, da se tome posveti u punom radnom vremenu, zaradila manje od minimalne plaće.
Profesor Jorge Díaz-Cintas iz Centra za prevoditeljske studije na Sveučilištu College u Londonu izjavio je da su streaming platforme, koje su donedavno većinski proizvodile sadržaje na engleskom jeziku, postale “istinski globalne” što je, u kombinaciji s pandemijom, dovelo do eksplozije potražnje. “Nema dovoljno stručnjaka koji su kvalificirani za rad u ovom polju”, dodao je. Međutim, problem naravno nije u tome da ti stručnjaci doista ne postoje, nego u tome da ih streaming platforme ne žele adekvatno platiti. Ili kako je za Twitter sročila audiovizualna prevoditeljica s japanskog na engleski jezik Katrina Leonoudakis: “Kao i u svakoj drugoj industriji kojoj su potrebni kvalificirani radnici, problem nije u ‘manjku radne snage’. Problem je u tome da kompanije ne žele platiti za iskusne prevoditelje. ‘Manjak radne snage’ uvijek je kapitalistički izraz za ‘ne želimo vas platiti’.”
Max Deryagin, predsjednik Britanske udruge prevoditelja titlova (British Subtitlers’ Association) izjavio je da bi ovo trebao biti zlatni trenutak, jer se nude nepregledne količine posla za prevoditelje. Međutim, te količine posla, u kombinaciji s ekstremno niskim plaćama, u stvarnosti dovode do toga da prevoditelji doživljavaju burnoout dok pokušavaju spojiti kraj s krajem. Zbog takvih uvjeta neki najiskusniji prevoditelji/ce su prestali prevoditi titlove u potrazi za bolje plaćenim prevoditeljskim poslovima, ili su promijenili profesiju. Deryagin je izjavio: “Kada najiskusniji veterani daju otkaz, tko ih mijenja? Amateri, part-time prevoditelji, studenti. Tada, naravno, to ima za posljedicu i slabiju kvalitetu titlova.” Leonoudakis je dodala: “Činjenica da ove kompanije teške milijarde dolara odbijaju platiti nekoliko dolara više iskusnim profesionalcima i umjesto toga se odlučuju za najnižu ponudu i osrednju kvalitetu, govori samo o njihovoj pohlepi i nepoštovanju, ne samo prema umijeću prevođenja, nego i prema filmskim umjetnicima koji im stvaraju sadržaj.”
Da se takvi radni uvjeti i plaće odražavaju na kvalitetu prijevoda, pokazalo se upravo u titlovima serije Squid Game. Silhee Jin, predsjednica Korejske udruge prevoditelja i tumača i profesorica na Sveučilištu Chung-Ang u Seoulu, sporne greške u prijevodu pripisala je “kroničnoj potplaćenosti” koja prema njoj “obeshrabruje ljude koji bi bili dobri za taj posao da uopće uđu na to tržište, a u nekim slučajevima dovodi čak i do pribjegavanja jeftinim rješenjima koja koriste strojno prevođenje uz minimalni ljudski angažman”.
Osim mizernih plaća, prevoditelje titlova danas pritišću i rokovi više nego ikada prije. Mara Campbell, osnivačica firme True Subtitlers, koja surađuje s mnogim najvećim streaming platformama, uključujući Disney+, Netflix i Amazon Prime, prisjeća se svojih početaka u prevođenju titlova 1999., kada je prosječan rok za prijevod dugometražnog filma bio tjedan dana. Danas, kaže Campbell, taj rok iznosi dva dana.