Portugalski parlament ovog tjedna izglasao je novi zakon o radu, koji među ostalim zabranjuje poslodavcima da kontaktiraju radnike izvan radnog vremena. Novi zakon predviđa sankcije za poslodavce ukoliko kontaktiraju radnike/ice telefonski, mailom ili tekstualnom porukom u slobodno vrijeme. Uvođenje ovog zakona vladajuća stranka (Socijalistička partija) objasnila je time da žele omogućiti poštivanje autonomije radnika/ice u onom dijelu dana koji im pripada, odnosno učvrstiti granicu između radnog i privatnog vremena.
Parlamentarna zastupnica portugalske Socijalističke partije Ana Catarina Mendes za Guardian je napisala tekst u kojem objašnjava važnost postojanja granice između vremena koje radnici provode kao resurs u službi osobe koja im isplaćuje plaću, i vremena u kojem radnici imaju život koji se ne vrti oko posla. “To je granica između vremena kao robe s financijskom vrijednošću, i onog dragocjenog vremena koje preostaje za uživanje u životu“, napisala je Mendes. Podsjetila je na povijest i nasljeđe radničke borbe za kraće radno vrijeme: “Zahtjev za kraćim radnim vremenom bio je ključni dio radničkog pokreta od samih početaka. Bio je to zahtjev kojim su radnici tražili izlaz iz ekstremnog umora i lošeg zdravlja uzrokovanog prekomjernim radom. Samo to bi bio i više nego dovoljan razlog. No zahtjev za kraćim radnim vremenom je također bio i poruka da su radnici više od radne snage, da bi također trebali biti i ljudi de facto, a ne samo de iure“.
Sa širenjem rada od kuće i problema koje je to donijelo, pojavila se opasna tendencija povratka u taj period prije nego što su radnici i sindikati izborili za kraće radno vrijeme, napisala je Mendes, i podsjetila na temeljnu nejednakost poslodavaca i radnika zbog koje deregulacija tržišta rada uvijek znači i promjene na štetu radnika. U nejednakom odnosu šefa i radnika, nije dovoljno govoriti o “pravu na nedostupnost“, piše Mendes, već je potrebno uvesti sankcije za poslodavce ukoliko to pravo prekrše. Upravo to je razlika novog portugalskog zakona i “prava na nedostupnost” koje su u svoja radna zakonodavstva uvele Francuska, Italija, Španjolska, Irska i djelomično Njemačka – to pravo štiti radnike koji se nisu odazvali poslodavcima na pozive ili poruke van radnog vremena, dok portugalski zakon od početka brani poslodavcima da kontaktiraju radnike, pod prijetnjom novčanih sankcija.
Ipak, čak ni neke lijevo orijentirane portugalske stranke nisu glasale za novi zakon – neke jer ga smatraju nedovoljno revolucionarnim, poput Portugalske komunističke partije, a neke su bile suzdržane tokom izrade nacrta zakona, da bi na kraju ipak glasale za njega (Lijevi blok), ali uz navođenje nekih problema sa zakonom. Jedan od njih je neodređenost zakona, koji ipak dopušta poslodavcima da kontaktiraju radnike u slučaju iznimnih okolnosti, piše Joana Ramiro za Jacobin. Nigdje u zakonu nisu navedeni konkretni primjeri iznimnih okolnosti, tako da su mnogi skeptični u pogledu njegove učinkovitosti. Drugi problem je da zakon pokriva samo radnike s ugovorom o radu koji rade fiksno radno vrijeme, što izostavlja veliki broj prekarnih radnika/ica.
Iako je granica između radnog i slobodnog vremena bila nejasna i ranije, odnosno radnici su prijavljivali da ih poslodavci kontaktiraju izvan radnog vremena i očekuju od njih da budu dostupni, pandemija i širenje rada od kuće učinili su ovaj problem većim i vidljivijim. Europska sindikalna konfederacija (ETUC) je još 2002. godine postigala sporazum s poslodavcima o regulaciji rada na daljinu kako bi pomogao radnicima koji rade od kuće da postignu veću autonomiju u dogovoru oko uvjeta rada, a Francuska, Italija i Španjolska nakon toga su uvele koncept prava na nedostupnost u svoja nacionalna zakonodavstva. Prema posljednjem Istraživanju uvjeta rada u EU (EU Working Conditions Survey), ljudi koji redovito rade od kuće u usporedbi s onima koji rade u prostorijama svojih poslodavaca imaju šest puta veću šansu da rade tijekom svog slobodnog vremena, veće šanse da rade prekovremeno i puno češće prijavljuju psihičke smetnje vezane uz posao.
Prošle jeseni objavljeni su podaci Eurostata o tome koliko često poslodavci kontaktiraju svoje radnike u slobodno vrijeme, koji su pokazali da je u 2019. godini svaki četvrti radnik doživio da ga/ju je kontaktirao poslodavac u slobodno vrijeme, a svaki deseti je prijavio da ga je poslodavac izvan radnog vremena kontaktirao i tražio da obavi neki poslovni zadatak prije idućeg radnog dana. Podsjetimo, u siječnju 2021. Europski parlament izglasao je amandman direktivi o pravu na nedostupnost kojim se od Europske komisije tražilo da za tri godine odgodi donošenje zakona o pravu na nedostupnost, što znači da će na europskoj razini biti potrebno osam i više godina da bi radnici to pravo mogli ostvariti u praksi. Navodni razlog za traženje ove odgode bio je “autonomni dogovor socijalnih partnera” o digitalizaciji potpisan prošle godine, ali radilo se o pritisku organizacija poslodavaca. U međuvremenu, radnici u EU ovisit će o odlukama nacionalnih vlada o ovom pitanju.