Politički vikend na srpskim ulicama, putevima i autoputevima bio je itekako buran. Sve je započelo u subotu blokadama prometnica širom Srbije s namjerom da se iskaže neslaganje sa zakonima o eksproprijaciji i referendumu. Ili konkretnije, da se suprotstavi namjeri vlasti da multinacionalnoj kompaniji Rio Tinto prepusti eksploataciju litija na području zapadne Srbije. Sutradan je u Beogradu održan i prosvjed “Za bezopasan vazduh” kojim se nastojalo ukazati na kroničan problem zagađenog zraka, dok je u večernjim satima nedjelje upriličen i svojevrsni nastavni prosvjed na onaj subotnji pod parolom “protiv režimskog nasilja”.
Upravo je režimsko nasilje, i to specifičnog tipa, obilježilo subotnje blokade puteva i autoputeva širom Srbije. Naime, prema dostupnim snimkama koje se šire društvenim mrežama i prema iskazima sudionika i svjedoka, na više mjesta se mogla uočiti koordinacija između policijskih snaga i grupa koje se najčešće karakteriziraju kao “SNS-ovi batinaši”. Kad bi policija “ustuknula” oni bi nastupali i na primjer, kao u Šapcu, motkama mlatili ljude u nastojanjima da prekinu blokadu prometa. Pažljiviji promatrači su primijetili da su ti isti batinaši koristili službene automobile tamošnje vlasti. Uz pokušaje prebijanja, zabilježeni su i pokušaji motoriziranih prijetnji. Tako je, također u Šapcu, kako će se kasnije ispostaviti, jedan član SNS-a pokušao bagerom rastjerati ljude koji su blokirali put. Dočekala ga je već legendarna serija aperkata u izvedbi Dragana Milovanovića Crnog kojom je zaustavljeno napredovanje bagera.
Premda je u Šapcu zabilježen najviši stupanj eskalacije, prilično je neizvjesno bilo i u brojnim drugim gradovima. Među ostalim i u Beogradu gdje je zapovjednik policijske postaje vlastoručno gurnuo i prebacio ženu preko ograde autoputa. No, nije taj zapovjednik bio najviši u hijerarhijskom lancu koji se pojavio na ulicama. Ulogu dirigenta policijskog odgovora na akcije prosvjednika preuzeo je glavom i bradom ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin koji je u pratnji tjelohranitelja ordinirao ulicama. Dodatni nivo nervoze prouzrokovala je i činjenica da se taj dan u Areni na Novom Beogradu održavao i veliki skup Srpske napredne stranke na koji su brojni članovi dolazili autobusima iz svih dijelova zemlje. Sve je to bilo dovoljno da režim postane malo nervozan.
Naravno, daleko je to zasad od bilo kakvog ozbiljnijeg ugrožavanja vladavine Aleksandra Vučića i njegovog poslovno-političkog modela zvanog SNS, ali pritisak se čini nešto ozbiljnijim od beskrajnih šetnji ili atraktivnih tučnjava s policijom u centru Beograda. I po metodi i potencijalnoj snazi. Blokiranja prometnica je efikasna metoda jer zbog raznih oblika troškova koje nosi za sobom povlači izravnu reakciju vlasti. Što se tiče potencijalne snage, protivljenje Riu Tintu i eksploataciji litija bi možda moglo ujediniti socijalne grupe koje dosad nisu imale previše kontakta, a kamoli međusobnog političkog povjerenja. Ujedinjenje, dakako, donosi novi skup problema, od ideoloških kompromisa i zajedničkih nazivnika do političkog vodstva koje bi energiju trebalo kanalizirati. I izravno na ulici i potencijalno na biračkim mjestima.
Politička sudbina i uspjesi pokreta prilično su neizvjesni, ali više je nego izvjesno da vlasti nije sasvim svejedno. Ako na ulicu moraju izaći i ministar unutarnjih poslova i unutarnje batinaške rezerve onda sigurno postoji određeni stupanj zabrinutosti. A taj stupanj zabrinutosti prilično jasno sugerira da neki budući prijenos vlasti u Srbiji – kad god se dogodi i tkogod bude bio taj tko će vlast preuzeti – neće biti tek proceduralne naravi. Naprosto je način vladanja SNS-a koji je poništio razliku između državnih institucija i paralelnih struktura isuviše otporan na čisto proceduralno micanje s vlasti. Osim ako dotad ne dođe do unutarnjih sukoba između paralelnih struktura.