Porast cijena energenata u svijetu počeo je negativno utjecati na makedonski elektroenergetski sustav, otkrivajući njegove sustavne slabosti i nedostatke. Nadležni su pribjegli ad-hoc mjerama koje čak ni u najboljem slučaju neće rješavati strukturne uzroke krize. Dok će stotine milijuna eura državnog novca biti dato za spašavanje energetskog sektora, građani će vjerojatno ostati sami u borbi protiv energetskog siromaštva, za koje se ove zime očekuje da će porasti iznad već alarmantne razine.
Vlada Makedonije 9. studenog proglasila je jednomjesečnu elektroenergetsku krizu, koja će se vjerojatno produžiti do 9. lipnja 2022. Ova odluka je donesena prvenstveno kako bi se u energetska poduzeća ubrizgala sredstva za povećanje njihove likvidnosti. Procjenjuje se da će sadašnja situacija državu koštati više od 300 milijuna eura, od čega je 65 milijuna već prebačeno na račune ESM-a (Elektrane Sjeverne Makedonije) i MEPSO-a (Makedonskog operatora prijenosnog sustava), kako bi se sanirali financijski gubitci koje su ove dvije tvrtke napravile u proteklom razdoblju, prvenstveno zbog uvoza skupe električne energije, jer država troši dvostruko više struje nego što proizvodi.
Domaća proizvodnja energije
Makedonski elektroenergetski sustav podijeljen je u tri segmenta: proizvodnja električne energije, prijenos kroz visokonaponsku mrežu i distribucija do krajnjih potrošača. Glavni proizvođač je ESM, koji je u vlasništvu države, a njegovi se kapaciteti sastoje od 3 termoelektrane, 8 hidroelektrana i jedne vjetroelektrane. U državnom je vlasništvu i termoelektrana TEC Negotino, koja zbog nerentabilnog rada miruje već 12 godina. U sustav proizvođača uključene su i privatne tvrtke koje upravljaju malim hidro ili fotonaponskim elektranama. Visokonaponski prijenosni sustav u nadležnosti je državne tvrtke MEPSO i predstavlja “krvotok” kojim se električna energija prenosi od proizvođača do srednjenaponske distribucijske mreže, ali i povezuje elektrodistribucijski sustav sa sustavima susjednih zemalja. Dominantni dio distribucije električne energije krajnjim potrošačima je u nadležnosti austrijske tvrtke EVN, a postoji i više malih licenciranih opskrbljivača električnom energijom. Tržište električne energije u Makedoniji je djelomično liberalizirano. Kućanstva i mala poduzeća kupuju struju po cijeni koju određuje državna regulatorna komisija, a srednji i veliki poduzetnički subjekti električnu energiju nabavljaju od ovlaštenih trgovaca koji ovaj energent prodaju po tržišnim cijenama.
Osnovni stup cjelokupnog elektroenergetskog sustava Makedonije su dvije termoelektrane na ugljen, REK Bitola i TEC Oslomej, koje, ako rade punim pogonom, isporučuju do 80% ukupne struje proizvedene u Makedoniji. Obje su starije od 40 godina. Posljednji blok REK-a Bitola pušten je u rad 1988. godine. Od tada nije poduzet niti jedan značajan korak ka rješavanju problema napajanja električnom energijom.
Veliki nesklad između kratkog političkog ciklusa vlade, u čijoj su izravnoj odgovornosti proizvodni kapaciteti s jedne strane, i dugog vremenskog ciklusa potrebnog za zaokruživanje kapitalnih investicija s druge strane, dovela je do toga da se energetske strategije ne realiziraju, a natječaji se za velike energetske objekte ili ne raspisuju ili se više puta bezuspješno objavljuju. Istodobno se mijenjala i struktura proizvodnje, pri čemu se količina proizvedene električne energije iz termoelektrana kontinuirano smanjivala, u korist elektrana koje koriste obnovljive izvore energije. Narušavanje odnosa u korist obnovljivih izvora energije rezultiralo je narušavanjem stabilnosti elektroenergetskog sustava, jer voda, sunce i vjetar, kao nepostojani izvori energije, ne osiguravaju kontinuiranu proizvodnju.
Pridodamo li svemu tome i loše tekuće održavanje termoelektrana (zbog čega je došlo do niza kvarova i prestanaka radova pojedinih blokova, posebice posljednjih godina), kao i iscrpljivanje domaćih rezervi uglja, koji je glavni energent za proizvodnju električne energije u Makedoniji, stvorena je situacija u kojoj makedonska elektroprivreda iz godine u godinu proizvodi sve manje električne energije, te postaje sve ovisnija o njenom uvozu. U 2010. godini u Makedoniji je proizvedeno ukupno 6.744 GWh, a u 2020. godini 5.128 GWh, što je smanjenje od gotovo 24% u deset godina. U strukturi proizvodnje prije 10 godina državni ESM sudjelovao je s 96%, a privatni proizvođači sa samo 4%. Danas ESM sudjeluje sa samo 70%. Proizvodnja državnih kapaciteta pala je sa 6.476 GWh u 2010. na sadašnjih 3.643 GWh, što je pad od 43,7%. Najveći dio smanjenja proizvodnje posljedica je pada proizvodnje u termoelektranama.
Posljedice ovisnosti
Pad domaće proizvodnje značio je povećanu ovisnost o uvozu električne energije. U 2020. godini 69% potrošnje električne energije bilo je osigurano domaćom proizvodnjom, dok je 31% osigurano iz uvoza. U odnosu na 2019. uvoz je povećan za 7%. Za 2021. očekivanja su da će se taj postotak povećati. Pridodamo li ovome gotovo četverostruko povećanje burzovne cijene struje, koja je u siječnju bila oko 56 eura po gigavat satu, a sada je preko 200, lako je zaključiti da će makedonsko društvo u narednom razdoblju biti suočeno s ozbiljnim izazovima.
Posljedice energetske ovisnosti počele su se intenzivno otkrivati u listopadu kada je državna tvrtka MEPSO u četiri navrata bez najave uzimala (zapravo krala) struju iz Europske energetske mreže, koja je svojevrsni rezervni resurs iz kojeg nacionalni elektroenergetski sustavi mogu povlačiti struju, ali prema strogo određenim pravilima. Takvo havarijsko preuzimanje neizostavno se mora obavljati uz najavu i cijena je u tom slučaju dvostruko ili trostruko veća od cijene struje koja bi se kupovala na tržištu. Za ovu avanturu nenajavljenih preuzimanja struje iz Europske energetske mreže, Makedonija je za listopad morala platiti 16,5 milijuna eura. Vlada je u početku za situaciju okrivljavala tvrtke koje trguju strujom, jer su neke od njih potpisivale ugovor o isporuci električne energije drugim subjektima, iako u datom trenutku nisu raspolagale potrebnim količinama, te bi taj debalans prijavljivale MEPSO-u, a tada je MEPSO trebao pokrivati nastali nedostatak i time trošio rezerve. Međutim, ubrzo je postalo jasno da se radi o puno većim deficitima struje.
Postoji li izlaz iz energetske krize?
Kako se energetska kriza zaoštrava, vladin fokus se prebacuje na termoelektrane. No, iako je država najavila nabavu uglja za puštanje u rad dvije termoelektrane, prvi natječaj za nabavu ukupno 1,2 milijuna tona uvezenog uglja nije uspio jer je bio prekasno raspisan. Vlada je, kao drugu mjeru povećanja proizvodnje, odlučila ponovno aktivirati termoelektranu na lož ulje TEC Negotino, koja je u posljednjih 12 godina bila u stanju mirovanja. Za njeno ponovno aktiviranje Vlada tek treba raspisati natječaj za nabavu loživog ulja. Stručnjaci se slažu da su te mjere zakasnile, jer je otklanjanje svih nedostataka potrebnih za potpuno aktiviranje domaćih resursa nemoguće u tako kratkom roku. Stručna javnost jednoglasna je u stajalištu da je kriza posljedica dugogodišnjeg neodgovornog odnosa prema ovom bitnom segmentu makedonskog gospodarstva, koji je bio žrtva raznih stranačko-kadrovskih kombinatorika. Stranačka zapošljavanja na rukovodeća mjesta i u upravama, bez obzira na (ne)stručnost, postala su praksa svih dosadašnjih vladajućih garnitura. Svi ti faktori utjecali su, između ostalog, na nestručno upravljanje, što je elektroprivredu dovelo do kolapsa. Brojni kvarovi, zakašnjeli remonti, brojni zastoji, nepravovremena nabava uglja i loživog ulja, koji su nakon iscrpljivanja domaćih rezervi kvalitetnog uglja postali nužan dodatni resurs za nesmetani rad elektrana, pridonijeli su značajnom smanjenju ukupne proizvodnje i povećanju deficita električne energije. Dodatno, pretjerana usredotočenost na prelazak na obnovljivu energiju, bez prethodno napravljenih ozbiljnih analiza domaćih specifičnosti, prilika i stvarnih potreba, a nerijetko inspirirana lukrativnim pobudama, također je pridonijela zanemarivanju kapaciteta bazne proizvodnje.
Neizvjesna zima
Posljedice ovakvog stanja najprije će negativno utjecati na gospodarske subjekte koji nisu uspjeli osigurati dugoročne i stabilne ugovore o opskrbi električnom energijom po povoljnoj cijeni. Evidentirana je i praksa otkazivanja ugovora od strane opskrbljivača električnom energijom zbog čega su pojedine tvrtke prepuštene na milost i nemilost tržišnoj logici. “Ovih dana nam je istekao dvogodišnji ugovor s dobavljačem i sada ćemo, umjesto za 5 denara po kilovatsatu, struju morati kupovati po cijeni od 26 denara. Ako je moja tvrtka do sada za struju plaćala oko 3000 eura mjesečno, od sada će morati plaćati oko 15.000 eura. To je prevelik teret i ozbiljna prijetnja za našu rentabilnost”, izjavio je ovih dana vlasnik jedne tvrtke iz oblasti tekstilne industrije. Porast troškova električne energije za tvrtke odrazit će se na poskupljenje mnogih proizvoda, što će uzrokovati porast inflacije i daljnje smanjenje životnog standarda.
Uz uvoznu električnu energiju, zbog poskupljenja prirodnog plina, loživog ulja i uglja, očekuje se i povećanje cijene domaće struje. Simptomatično je da se glavni proizvođač ESM još nije izjasnio o novoj cijeni, a nije ni sudjelovao na posljednja dva natječaja za opskrbu električnom energijom koje je raspisao univerzalni opskrbljivač EVN. To implicira da će neminovno poskupjeti i struja za kućanstva, a nagađa se da će i to poskupljenje biti od najmanje 20%.
Vlada odbacuje mogućnost restrikcija električne energije, ali analitičari kažu da je uvođenje ove mjere vrlo izvjesno: “Postoje dvije mogućnosti: ili dramatična restrikcija od oko 300 milijuna megavat sati dnevno, kako bi se smanjila potrošnja, ili da se pronađe i kupi dovoljno struje na međunarodnom tržištu, ali da se pritom i cijena na računima poveća”, kaže sveučilišni profesor Konstantin Dimitrov. Da su ograničenja moguća, najavljuju i iz oporbe, koja je na konferenciji za novinare objavila dokumente koji su dio plana MUP-a za postupanje policije u slučaju prosvjeda građana u situaciji nametnutih restrikcija struje. U svakom slučaju, Makedoniju očekuje krajnje neizvjesna zima.