Razlika u plaćama najbogatijih i najsiromašnijih porasla je u većini zemalja Europske unije u posljednjih deset godina, pokazuje novi izvještaj Europske kondeferacije sindikata (ETUC) i Europske sindikalnog instituta (ETUI) “Unequal Europe“. Izvještaj pokazuje da je nejednakost u plaćama između 2010. i 2019. povećala u 14 zemalja članica, a najviše u Mađarskoj, Španjolskoj i Belgiji.
Autori izvještaja rast nejednakosti objašnjavaju smanjenjem pokrivenosti kolektivnim ugovorima i padom ili zamrzavanjem relativne vrijednosti minimalnih plaća. Pokrivenost kolektivnim ugovorima smanjila se u 22 od 27 država članica Europske unije od 2000. godine, a nejednakost u plaćama povećala se u 8 od 14 država u kojima je relativna vrijednost minimalne plaće (udio minimalne plaće u medijalnoj ili prosječnoj plaći) pao ili se nije mijenjao od 2010. godine.
Izvještaj je objavljen uoči zadnjeg kruga pregovora o nacrtu Direktive EU o minimalnim plaćama i kolektivnom pregovaranju. Povećanje minimalne plaće koje bi Direktiva mogla donijeti mnogim državama članicama, također bi znatno smanjilo rodne razlike u plaćama, kao što smo nedavno pisali, s obzirom na to da žene čine većinu u brojnim nisko plaćenim zanimanjima, pa bi upravo one imale koristi od podizanja iznosa minimalne plaće.
Dok traju pregovori o sadržaju Direktive, Europska sindikalna konfederacija zagovara uvođenje “praga pristojnosti“ minimalne plaće, što znači da bi minimalna plaća smjela iznositi ne manje od 60% medijalne i 50% prosječne plaće u pojedinoj državi i zabranu korištenja javnih sredstava kompanijama koje odbijaju sudjelovati u kolektivnim pregovorima ili se ne pridržavaju dogovora sklopljenih sa ciljem povećane pokrivenosti kolektivnim ugovorima. Također, ETUC od EU traži garanciju da ova Direktiva neće dirati u postojeće sustave kolektivnog pregovaranja u Švedskoj i Danskoj.
Zamjenica tajnika ETUC-a Esther Lynch komentirala je podatke o porastu nejednakosti u plaćama: “Jasno je da su politike koje su se provodile na razini EU i na nacionalnoj razini tijekom posljednjeg desetljeća povećale nejednakost, i ovo izvješće to i pokazuje. Direktori si mogu priuštiti više luksuza, dok se milijuni zaposlenih muče s plaćanjem računa za grijanje, jedu hranu lošije kvalitete i moraju jesti manje, i prisiljeni su za zadužiti kako bi si priuštili stanarinu. Nije iznenađujuće da je društvena i politička polarizacija porasla tijekom posljednjeg desetljeća. Ne možemo biti dalje od ‘gospodarstva koje radi za ljude’ koje je obećala Europska komisija. No ovaj izvještaj pokazuje da su rješenja ovog problema jednako jasna kao i njihov uzrok – adekvatne minimalne plaće su krucijalne za smanjenje nejednakosti, a kolektivno pregovaranje je najbolji put do istinski pravedne plaće. Direktiva EU o minimalnim plaćama je šansa da se isprave greške iz prošlosti i da se osigura da milijuni radnika i njihove obitelji izađu iz siromaštva. Europski i nacionalni čelnici moraju prepoznati hitnosti koju zahtijeva situacija iznesena u ovom izvještaju i dovršiti pregovore o direktivi što je prije moguće.“