Bugarska se uglavnom nalazi izvan fokusa hrvatskih mejnstrim medija. I zato nije bilo teško primijetiti neobično povišenu razinu pažnje koju je ta zemlja, u ovom slučaju njena nova vlada, zadobila na našim portalima. I to, vrlo indikativno, prvenstveno na onima liberalnog i/ili libertarijanskog profila kakvi su Index i Telegram. Njihovi novinari bili su oduševljeni sastavom nove vlade u kojoj snažnu ulogu imaju poduzetnici i stručnjaci s diplomama Harvarda i drugih renomiranih svjetskih sveučilišta. Index je jednog takvog diplomanta i novog ministra uprave u posprdnom registru usporedio s ministrom u istom resoru u hrvatskoj vladi, Ivanom Malenicom, koji je na to mjesto došao s Veleučilišta u Šibeniku.
Na Telegramu su bili još odlučniji u usporedbi nove bugarske vladom s našom i hladno zaključili da će nas upravo zbog kadrovskog sastava vlade Bugarska vrlo skoro ekonomski prestići. Kao da se sastav vlade sam od sebe prelijeva u BDP. Ovaj pomalo bizarni entuzijazam propovjednika slobodnog tržišta oko nove bugarske vlade natjerao nas da potražimo pomoć u njegovu razumijevanju. Da vidimo promiče li nam nešto bitno ili je posrijedi samo nova runda istih žalopojki, neovisno o tome tko služi za usporedbu. Obratili smo se tako Žani Conevoj, našoj povremenoj suradnici i sociologinji zaposlenoj pri Bugarskoj akademiji znanosti. Conevu je nasmijao val entuzijazma u hrvatskim medijima, ali odmah je potvrdila da identičan tretman nova vlada ima i u bugarskim liberalnim medijima.
Novu vladu predvodi “Harvard” stranka koja je nadimak zaslužila obrazovnim putanjama njenih suosnivača, sada već premijera Kirila Petkova i ministra financija Asena Vasileva. Službeni naziv stranke je Nastavljamo s promjenama (PP), a relativnu većinu su osvojili na izborima sredinom studenog koji su bili treći parlamentarni izbori u Bugarskoj ove godine. Tako je završila višegodišnja vladavina GERB-a, stranke desnog centra i premijera Bojka Borisova. Vladajuću koaliciju, pored PP-a, čine “antiestablišmentski” Postoji takav narod (ITN) televizijskog voditelja Slavija Trifonova koji je izrastao iz anti-GERB prosvjeda 2000. godine, Demokratska Bugarska koja se može opisati kao tradicionalno liberalna stranka te socijalisti (BSP), jedna od stožernih stranaka bugarske tranzicijske demokracije.
Ministarstva su, kako već to ide u koalicijama, “podijeljena po zaslugama”, a Conevu smo upitali radi li se stvarno o obrazovanim i neutralnim ekspertima. Odmah nam je istaknula primjer koji tu predodžbu ozbiljno dovodi u pitanje. Na mjesto ministra prometa i komunikacija postavljen je Nikolaj Sabev, vlasnik najveće logističke kompanije za dostavu u Bugarskoj. On bi, dakle, trebao riješiti probleme u državni željeznicama i pošti koje predstavljaju izravnu konkurenciju njegovoj firmi. No, Coneva tvrdi, taj se evidentni sukob interesa uglavnom prešućuje. Također ni najava o rezanju državne administracije ne zvuči baš uvjerljivo. Naime, osnovana su tri nova ministarstva: jedno za “efikasnu” upravu i jedno za e-upravu koja su dodijeljena harvardskim kadrovima iz PP-a te jedno za rast i inovacije na čijem je čelu IT poduzetnik iz Demokratske Bugarske. Naša sugovornica smatra da ne postoji nikakva potreba za tri nova ministarstva i da se sve moglo riješiti novom državnog agencijom, pored, naravno, postojećih ministarstava. Jedino opravdanje je moguće pronaći u činjenici da u srednjim ešalonima ostalih ministarstava i dalje konce u rukama drže GERB-ovi kadrovi. Bilo kako bilo, obećanje o rezanju neće se realizirati.
Na naš upit o ideološkom profilu PP-a Coneva ih je okarakterizirala kao anti-korupcijsku stranku, kako se uostalom i sami predstavljaju. Dakle, još jedna u nizu onih stranaka koje se u redovitim ciklusima javljaju širom istočne Europe. Kad se i samodefinirate kao anti-korupcijska stranka onda ćete definitivno završiti u ideološkim zavrzlamama. Coneva tako navodi da su poručili kako neće dirati sustav proporcionalnog poreza (eng. flat tax), ali su najavili kako će osnažiti redistribuciju eliminacijom korupcije i efikasnijim prikupljanjem poreza u obliku sprječavanja porezne evazije. Spomenuti ministar financija Vasilev je tu politiku objasnio kao “postizanje ljevičarskih ciljeva desničarskim sredstvima”. Dovoljno da svatko iole politički pismen posumnja u razinu ekspertize. No, upozorava nas Coneva, novu stranku ne prate proturječja samo u glavama pojedinih figura već i između njih. Vasilev je tako najavio da će štititi sitne obrtnike poput frizera nauštrb velikih kompanija, dok je njegov šef Petkov poručio da će od Bugarske napraviti “globalni financijski hub” za velike svjetske kompanije, što u prijevodu znači neki vid poreznog utočišta.
Sam koalicijski sporazum raspisan je na 120 stranica i sadrži, smatra Coneva, i neke kvalitetne prijedloge poput drukčijeg i pravednijeg izračuna plaća u školstvu i zdravstvu, izdašnijih stipendija, novog zakona o osobnom bankrotu, besplatnih lijekova za mlađe od 14 godina ili implementacije mjera sadržanih u Istanbulskoj konvenciji, inače odbačenoj od Ustavnog suda, bez da ih nazovu tim imenom. Također, prve izjave premijera Petkova upućuju na konstruktivniji i racionalniji pristup u “povijesnom” sporu sa Sjevernom Makedonijom. Dakle, za očekivati je određeni napredak u nekim aspektim društvenog i političkog života u odnosu na vladavinu GERB-a, zasnovanoj na mafijaškom klijentelizmu i nacionalizmu. No, teško je za očekivati nekakav skok u kvaliteti životnog standarda. Kao što Coneva zaključuje, radi se zapravo o pro-biznis stranci koja dubinski vjeruje da su jedina prepreka ekonomskom rastu korupcija i sklerotična državna administracija, klasični neoliberalni straw men: “Da ne bi bilo nikakve zabune, nisam ja za korupciju, samo ne mislim da anti-korupcija može magično omogućiti bolju društvenu redistribuciju bogatstva.” Ne mora se završiti Harvard da bi se to znalo.