U zadnjem tjednu 2021. španjolska vlada odobrila je važnu reformu zakona o radu kojom će se ograničiti upotreba privremenih ugovora o radu. Reforma će, ukoliko je izglasa i parlament, bitno promijeniti dotad važeću regulativu privremenih ugovora o radu koja je bila naklonjena poslodavcima, a uvela ju je prethodna konzervativna vlada tijekom recesije nakon prethodne krize (2012). Španjolska je trenutno prva država EU prema učestalosti korištenja privremenih ugovora o radu sa 26% privremeno zaposlenih radnika, ali nova reforma postrožila je uvjete koje poslodavac mora ispuniti kako bi zapošljavao radnike putem takvih ugovora. Poslodavci će privremene ugovore o radu moći koristiti u trajanju do maksimalno tri mjeseca, a moći će ih koristiti samo u precizno definiranim okolnostima. Kršenje novih pravila o korištenju privremenih ugovora kažnjavat će se novčanim kaznama i putem uplata doprinosa. Nova reforma ukinut će vrstu ugovora poznatog pod nazivom “ugovor o radu i uslugama” koji su bili zamišljeni za obavljanje jednokratnog posla ili usluge (slično ugovoru o djelu), a najčešće su se koristili za maskiranje uobičajenog radnog odnosa, umjesto klasičnog ugovora o radu na neodređeno koji donosi bolje uvjete radnicima (također slično korištenju ugovora o djelu).
Umjesto toga, prema novim pravilima postojat će samo dvije vrste privremenih ugovora: prvi je tzv. strukturni, za periode pojačane potražnje za radom, poput božićnog perioda ili sezone branja voća, koji će se moći koristiti najduže šest mjeseci ili iznimno do godinu dana ako kolektivni ugovor to dozvoljava, a poslodavci će u zadnjem kvartalu godine morati unaprijed obavijestiti sindikate o potrebama za tom vrstom ugovora. Druga vrsta privremenih ugovora izdavat će se onima koji mijenjaju privremeno odsutnog radnika ili su na obuci. Prema novim pravilima, radnici koji su tijekom 24 mjeseca kod istog poslodavca nakupili 18 mjeseci staža putem privremenih ugovora smatrat će se zaposlenicima i poslodavac će ih biti dužan zaposliti putem ugovora o radu na neodređeno.
Cilj reforme je sprečavanje zloupotrebe privremenih ugovora i uvođenje trajnih ugovora za sezonske poslove koji će radnicima donijeti veću stabilnost, iako neće raditi tijekom cijele godine. Radnicima bi tada bio unaprijed zajamčen rad u određeno doba godine, a njihov radni staž bi se temeljio na cjelokupnom radnom odnosu, a ne samo onim periodima godine u kojima su radili.
U okviru konzervativne reforme iz 2012. također su smanjene otpremnine, a pregovaračka moć sindikata je ograničena. Nova reforma ponovno uspostavlja kolektivno pregovaranje sa sindikatima kao glavni način pregovora o sadržaju ugovora o radu. Još jedan važan aspekt ove reforme je poništavanje odredbe iz 2012. koja ograničava valjanost kolektivnog ugovora nakon njegovog isteka na još jednu godinu. To je omogućilo poslodavcima da namjerno odugovlače pregovore o obnovi ugovora i tako ga ponište kako bi jednostrano mijenjali uvjete rada. Reformom se produljuje valjanost isteklog kolektivnog ugovora dok se ne dogovori njegova obnova ili ne potpiše novi. Također, plaće i radno vrijeme regulirat će se granskim kolektivnim ugovorima, a ne kućnim kao što je sve više bio slučaj od prethodne reforme radnog zakonodavstva. Pitanja poput godišnjeg odmora, načina kompenzacije prekovremenog rada i slično i dalje će biti predmet kućnih kolektivnih ugovora.
Španjolska ministrica rada Yolanda Diaz na konferenciji za novinare nakon odobrenja reforme izjavila je: “Ovo je prvi dogovor u više od četiri desetljeća koji preokreće trend gubitka radničkih prava, te smanjenja pregovaračke moći i plaća radnika.” Dodala je da brojni radnici/e u Španjolskoj, posebno žene i mladi, zbog lažnog korištenja privremenih ugovora za dugotrajno zaposlene radnike nikada nisu imali kvalitetan ugovor o radu.
S usvajanjem aktualnog Zakona o radu 2014,. radnici u Hrvatskoj doživjeli su sličan scenarij kao i oni u Španjolskoj: rast udjela prekarne zaposlenosti dodatno se pojačao u postkriznom razdoblju, posebno u vidu privremenih ugovora o radu, pa je tako Hrvatska ušla među države EU s najvećim udjelom privremene zaposlenosti – oko petine radnika u Hrvatskoj bilo je zaposleno kroz privremene oblike rada između 2016. i 2018. godine. U nacrtu nvoog Zakona o radu koji bi trebao biti donesen sredinom ove godine, nalazi se i plan regulacije rada na određeno vrijeme. Međutim, predloženo rješenje se svodi na ograničavanje broja uzastupnih dopuštenih ugovora na određeno, što prema sindikatima nije dovoljno. Kako je za Bilten izjavila Sunčica Brnardić, savjetnica za radno i socijalno pravo Saveza samostalnih sindikata Hrvatske: “Potrebno je točno definirati razloge zbog kojih se zapošljavanje na određeno dopušta kako bi bilo jasno da ono nije dopušteno za isprobavanje radnika ili općenito smanjivanje rizika poslodavca. Potrebno je utjecati i financijski – uvesti pravo na otpremninu po isteku ugovora nakon dvije godine, ali i omogućiti radniku lakšu zaštitu u slučaju takvog nezakonitog zapošljavanja, tako da je teret dokazivanja da se radi o opravdanom zapošljavanju na određeno na poslodavcu.”