U Srbiji se jučer održao referendum o promjeni ustava čiji je meritum (izmjene u domeni organizacije i izbora pravosudne vlasti) bio najmanje bitan. Spomenute promjene Ustava Srbije prema kojima sudska vlast dobiva, tobože, veću autonomiju od ostalih grana vlasti, mogle su se više nego komotno donijeti u Narodnoj skupštini Srbije bez izravne potvrde naroda. Ali to nije bila poanta ovog referenduma. Njegovo održavanje je generalna proba pred opće izbore koji bi se trebali održati početkom travnja. Prema sadašnjim izjavama i stanju pregovora političkih lidera (uz i bez monitoringa EU-a), opozicijske stranke će ovaj put sudjelovati na izborima. Na valu narodnog bunta protiv eksploatacije litija u zapadnoj Srbiji, analitičari očekuju da će opozicija bar nagristi Vučićevu vlast koja je do sada bila neprikosnovena.
U tom kontekstu treba gledati i rezultate jučerašnjeg referenduma koji su matematički potvrdili analize koje prethode izborima u travnju. Prvo, opozicija se prilično traljavo, nekoordinirano i kasno oglasila o samom referendumu. Dio opozicije je referendum bojkotirao ili je ostavio odluku glasačima (stranke oko Dragana Đilasa i Vuka Jeremića) dok se drugi dio (Boris Tadić, Ne davimo Beograd, Boško Obradović) odlučio za izlazak i glasanje protiv. Oni su u svojim medijskim istupima mahom zaokruživanje “ne” tumačili kao glas protiv Vučičeva režima. Vlast je s druge strane referendum aktivnije zagovarala tek poslije kraja novogodišnjih i božićnih praznika i to isključivo na režimskim televizijama, a glavna poruka je bila da će spomenute ustavne promjene i vladavina prava “donijeti nove investicije” što je krilatica kojom je završavalo 90% obraćanja Vučića i njegovih stranačkih botova (ostalih 10% se, po slobodnoj procjeni, odnosilo na Novaka Đokovića).
I ovoga puta je rezultate glasanja, prije svih za to nadležnih tijela, proglasio sam predsjednik Vučić. Na referendum je izašla oko trećina upisanih glasača, a omjer glasova je oko 60% za Vučiča, 40% protiv. I to je vrlo vjerojatni omjer trenutne narodne podrške Vučiću i to bez kampanje, masovne mobilizacije, kao i kontrole glasačkog procesa što će se sve desiti na predstojećim izborima. Najvažniji ishod referenduma o kojem se već mjesecima spekulira, a sad postoje i brojčani dokazi za to jest taj da su Vučić i njegov režim izgubili podršku u Beogradu i svim većim gradovima (Novi Sad, Niš i Kragujevac). U Beogradu je opcija “protiv” odnijela pobjedu i time najavila moguću promjenu vlasti u glavnom gradu Srbije. Prošlogodišnji Vučićev manevar s dovođenjem Aleksandra Šapića u SNS i njegovo medijsko prezentiranje kao najizglednijeg kandidata za gradonačelnika dalo je, očito, slabe rezultate. Ostaje nam vidjeti kako će se opozicija u idućih nekoliko mjeseci koordinirati i ekipirati za travanjske izbore i Vučićeve medijske bombe i dimne zavjese. Jedna od njih je sigurno vezana i za odluke kosovskih vlasti iz Prištine o zabrani (po prvi put) organiziranja referenduma na teritoriju Kosova. Slične odluke se vjerojatno spremaju i za travanjske izbore što će Vučić pokušati iskoristiti u svoju korist nacionalnim folklorom ili gomilanjem vojske na granici, a kosovski premijer Kurti pokušati prikazati kao svoju pobjedu i odupiranje Beogradu. Još jedan dokaz tezi da se balkanski nacionalizmi međusobno hrane i podržavaju.