U Neumu se ovaj vikend održala nova etapa pregovora o izbornom zakonu i ustavnim promjenama u Bosni i Hercegovini. Pregovori pod pokroviteljstvom i vodstvom posebnih izaslanika Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država bili su usredotočeni na Federaciju BiH, odnosno bošnjačko-hrvatske odnose. Izravan politički povod pregovorima je činjenica da se u listopadu 2022. održavaju opći izbori, a da izborni rezultati iz 2018. nisu još ni implementirani. Od tada Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ BiH) provodi svojevrsnu blokadu federalnih institucija koja je nastala ponovnim izborom Željka Komšića za hrvatskog člana predsjedništva BiH. Iz tih razloga Federacijom BiH upravlja, uvjetno rečeno, tehnička vlada iz prošlog mandata i to u vremenu pandemije koja ne samo da je potvrdila koliko je devastiran i fragmentiran zdravstveni sistem u državi, nego je BiH svrstala na neslavno treće mjesto liste broja umrlih na milijun stanovnika.
Na neumskim pregovorima su sudjelovala dva bloka. Probosanski blok su predstavljale bošnjačke stranke Stranka demokratske akcije (SDA), Narod i pravda (NiP) i Stranka za bolju budućnost (SBB), dok hrvatskim blokom dominira HDZ BiH koji se krije iza paralelne institucije, Hrvatskog narodnog sabora BiH (HNS BiH). Treći skup aktera, građanske Socijaldemokratska partija (SDP) i Naša stranka, kao i Demokratska fronta (DF) Željka Komšića, odlučile su ne sudjelovati na pregovorima vjerojatno s idejom da se ne žele kompromitirati pred sljedeće izbore. Naime, u javnosti i medijima koji su probosanski orijentirani, još od jesenas su pregovori koje predvode Angelina Eichhorst, austrijska diplomatkinja koja predstavlja Europsku uniju te Matthew Palmer kao izaslanik SAD-a, označeni kao kukavičje jaje i izdaja Bosne i Hercegovine te koncepta građanske države, dok su birokrati EU-a i State Departmenta dobili etiketu hrvatskih igrača koji kane kroz pregovore ucijeniti probosanski blok i ostvariti zahtjeve HDZ-a BiH.
Sami pregovori prošli su bez konkretnih rezultata, ali svi su akteri u jučerašnjim izjavama primijetili određeni tip pomaka koji nije postojao u ranijim rundama pregovora. Razlika je bila u naglasku i stilskom registru izjava sudionika pregovora. S jedne strane je Bakir Izetbegović koji je o dogovoru govorio kao pitanju dana, ako ne i sata, dok je Dragan Čović podcrtao određene pomake, ali i neku vrstu vlastitog defetizma i manjka optimizma. Pokušajmo kroz te dvije izjave objasniti i dvije pozicije u rješavanju hrvatsko-bošnjačkih odnosa u BiH, kao i trenutni politički kontekst par mjeseci prije pravog početka izborne kampanje.
Izetbegović je svjestan da nema puno toga izgubiti pa zato toliki optimizam za koji i dalje ne možemo znati je li opravdan ili je jednostavno medijski nastup. On je uspio u svom naumu da za pregovaračkim stolom ne bude usamljen nego da dovede i druge bošnjačke lidere, što mu osigurava svojevrsnu tampon zonu u slučaju da bude proglašen nacionalnim izdajnikom ako dođe do kompromisa sa Čovićem. Istovremeno je uspio medijski predstaviti stavove bošnjačkog bloka kao jedinstvene, unatoč tome što su druga dva člana bloka njegovi najžešći politički oponenti i bivši saveznici (Fahrudin Radončić iz SBB-a i Elmedin Konaković iz NiP-a). Njegov najveći problem trenutno nisu sami pregovori s HDZ-om BiH, nego izbori na kojima vrlo vjerojatno gubi vlast u dijelovima države s bošnjačkom većinom. Svi njegovi potezi uvjetovani su time kako će se ishod pregovora odraziti na vaganju u listopadu. U ovakvoj konstelaciji, on i SDA su najmanje na nuli.
S druge strane Dragan Čović pregovorima prilazi s maksimalističkim zahtjevima i ne čini se da je sklon ikakvoj kompromisnoj varijanti koja će pokušati pomiriti njegove etničke principe i građanski princip druge strane. Njemu je najvažnije rješavanje pitanja izbora člana predsjedništva na način da odražava izbornu volju Hrvata u BiH. Tu volju trenutno predstavlja HDZ BiH, odnosno Čović kao predsjednik stranke i paralelne institucije HNS-a BiH. Drugi predmet pregovora je Dom naroda BiH, odnosno gornji dom Parlamenta Federacije BiH. Bošnjaci žele da se on ili bira po drugačijem principu ili da mu se smanje ovlasti, a sve da bi ubuduće iz ruku HDZ-a BiH izbili mogućnosti blokade institucija Federacije koje ta stranka trenutno koristi kao svoje najvažnije oružje jer gornji dom u Federaciji ima širok dijapazon ovlasti, za razliku od istog tijela u Republici Srpskoj. HDZ BiH odbija takvu reformu i istovremeno želi da Dom naroda odražava nacionalnu strukturu glasačkog tijela svih kantona što bi dugoročno značilo korak dalje ka devoluciji Federacije te teritorijalnoj separaciji i etničkoj homogenizaciji (dijelova) kantona s hrvatskom većinom. Za Čovića to je korak naprijed ka ostvarenju projekta trećeg entiteta koji u HDZ-u BiH živi od ukidanja Herceg Bosne, samo je u liku Dragana Čovića dobio drugačiju i lukaviju strategiju od njegovih prethodnika koji su pokušavali taj projekt ostvariti preko koljena.
Međutim, za razliku od Bakira Izetbegovića, Čović ima štošta izgubiti, a možda najvažnije – upravo tu svoju dosadašnju strategiju. Zadnjih godina se rebrendirao kao najvažniji zagovaratelj EU-a u BiH, pokušavajući hrvatsko pitanje u BiH prikazati kao europsko. Tome mu je pomogla i podrška službenog Zagreba odnosno dijelova Bruxellesa gdje sjedi i članica njegove stranke Željana Zovko kao europarlamentarka, a bivša ambasadorica Bosne i Hercegovine u Parizu i Rimu. Ultimatumom o bojkotu izbora ukoliko se ne riješi pitanje izbornog zakona, Čović se približio crvenoj liniji, odnosno slikovito rečeno, ćošku u kojem sada sjedi Milorad Dodik pod prijetnjom sankcija. Naime, bojkot izbora ne znači samo neizlazak HDZ-a i ostalih hrvatskih stranaka na opće izbore, što samo po sebi predstavlja kriznu situaciju, nego i blokadu pripreme izbornog procesa u samim institucijama BiH, što HDZ-u BiH omogućuje trenutni sustav. Zato manjak optimizma i defetizam. Čović suptilno prijeti prelaskom crvene linije, iako ni sam ne zna želi li je, zapravo, prijeći.
Bosanski blok želi pak, bar na teritoriju Federacije, osigurati da je Bosna i Hercegovina i de facto država svih njenih građana što se kosi sa teritorijalno-etničkom homogenizacijom kroz institucije i izborna pravila na kojima inzistira HDZ BiH. Dio bosanskog bloka nema problema s tim da se spriječi scenarij Željko Komšić po četvrti put što bi, razumljivo, dodatno narušilo odnose među Hrvatima i Bošnjacima. Drugi dio bloka (SDA prije svega) vidi to kao batinu koju treba iskoristiti, ukoliko se ne dobije mrkvu. Predviđati ishode vožnje na ovom karuselu više je nego nezahvalno, kao što je nezahvalna i bosanskohercegovačka realnost prema velikoj većini svojih građana. Ali to nikome od aktera ovih neumskih izjava nije toliko bitno.