U svim se zemljama rat u Ukrajini specifično politički koristi. Najčešće tako da se privremeno suspendiraju svi problemi i nekompetencije vladajućih. No, Janez Janša u Sloveniji je otišao nekoliko koraka dalje i sebe usporedio s ukrajinskim predsjednikom, a sve kako bi širenjem straha sačuvao vlast na proljetnim izborima.
TikTok video, objavljen prije nekoliko dana na službenom profilu Slovenske demokratske stranke (SDS), zloupotrebu rata u Ukrajini za domaću predizbornu kampanju doveo je do vrhunca apsurda. Fotografija mladog Janše iz 1991. u vojnoj uniformi, iza koje slijedi fotografija ukrajinskog predsjednika Vl na fronti, s porukom “Heroji ne bježe. Heroji se bore.” cilja na najosnovnije emocije reakcionarnog dijela slovenskog biračkog tijela te ih vraća u “slavno doba” desetodnevnog rata kad je Slovenija izborila samostalnost u borbi s Jugoslavenskom narodnom armijom. Mit o borbi Davida, predvođenog tadašnjim ministrom obrane Janšom, protiv Golijata, jedne najmoćnijih vojska Europe, bitan je dio kulta ličnosti aktualnog premijera Slovenije koji, baš kao i te ’91., ne propušta prilike kako bi neodgovornim ponašanjem dodatno eskalirao oružani sukob. U zloupotrebi muka Ukrajinaca za lake političke poene Janša nikako nije usamljen na europskoj desnici, ali jasno je da je baš on u unikatnoj poziciji da pred izbore krajem travnja kapitalizira na tuđem ratu i tako osvoji srca birača na jedini način na koji zna: strahom.
Veliki reklamni panoi koji se ovih dana podižu po Sloveniji nose uz logotip SDS-a samo jednu poruku: VARNOST, u prijevodu SIGURNOST. Kao što su do jučer našoj sigurnosti prijetili muslimanski migranti, sad je tu ulogu preuzeo Vladimir Putin pa tako glava lica desne koalicije predvođene SDS-om olako izjavljuju kako se Europa, a samim tim i Slovenija, brani u Ukrajini. Za potrebe širenja straha angažirali su i javnu televiziju čija će otmica u režiji ekstremne desnice igrati ključnu ulogu u nastojanju SDS-a da sačuva vlast.
Kritika “komunizma”
Kao što sam već pisao u analizi slovenske vanjske politike, ona funkcionira u dva paralelna svijeta; iako ju službeno vodi ministar Anže Logar, njegova je uloga de facto svedena na protokol i damage control Janšinog shitpostanja na Twitteru. Najnovije dnevne objave na službenom profilu predsjednika vlade broje se u nekoliko stotina, a među poplavom retvitova svakojakih analitičara, Janša je uspio i javnosti predložiti svoj plan okončanja ruske invazije u Ukrajini. Taj plan već u prvoj točki, u kojoj predlaže uspostavu no-fly zone iznad Ukrajine, otkriva prije svega performativnu ulogu Janševih objava, a s druge strane i njegovu žeđ za ratom. Naime, takva bi zona naravno značila direktan sukob zračnih snaga NATO-a i Ruske federacije što bi automatski proizvelo ekstremnu eskalaciju konflikta, pa su tako taj prijedlog očito odbacili svi, izuzev Janše i Zelenskog. Činjenica da Slovenija raspolaže s možda najslabijim ratnim zrakoplovima u cijelom NATO-u ideji daje još dodatni humoristični element.
Kao diplomant vojnih znanosti, Janez Janša se već u “svom” ratu prije tri desetljeća ponašao po principu “napad je najbolja obrana”. Najbolji uvid u Janšin um dao je zapovjednik slovenske teritorijalne obrane u Ljubljani 1991. koji je javnosti otkrio kako je za vrijeme rata odbio naredbu iz ministarstva da izvede direktni napad na sve kasarne JNA u Ljubljani čime je najvjerojatnije spriječio brojne žrtve na obje strane. JNA je usprkos boljem naoružanju i zračnim snagama nakon deset dana prekinula sukobe te se kasnije nakon pregovora i povukla iz Slovenije zbog čega rat u Sloveniji teško zaslužuje taj naziv. Pogotovo ako u obzir uzmemo krvoproliće koje je uslijedilo u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini. Narativ aktualne vlasti koja upravlja i veteranskim udruženjem čija je briga “prava istina” rata u Sloveniji, radije se fokusira na mit o zlim komunistima kojima osamostaljenje nije nikad bila “intimna opcija”, čime si desnica pripisuje glavninu zasluga za nezavisnu Sloveniju. U toj paralelnoj realnosti, ulogu komunista sad igra i Vladimir Putin, kao što je ne tako davno Janša tvrdio i da je za genocid u Srebrenici bio kriv komunizam Ratka Mladića.
Nova kriza, nova prilika
Iz anketa javnog mnijenja jasno je da se Janši histeriziranje oko rata isplati jer se time ignoriraju domaći propusti vlade, a u javni se diskurs vraća provjerena lažna ideja o potrebi za vođom snažne ruke i autoritetom u vrijeme kriza. Tim si je narativom Janša izgradio rekordno visoku podršku javnosti u prvim danima koronakrize. Dvije godine i 6.300 smrti od koronavirusa kasnije, čini se da bi taj mit o Janši kao kompetentnom vođi morao biti razbijen, ali evo nas opet tu. Premda je istina da u dijelovima slovenske ljevice postoje simpatije prema Ruskoj Federaciji, janšijanci aktualnu antirusku histeriju na kontinentu koriste kao priliku za diskreditaciju svakoga tko kontrira dominantnom narativu pa je tako svako spominjanje povijesnog konteksta ukrajinskog konflikta percipirano kao relativizacija zločina. Istovremeno premijer i njegova vojska Twitter botova ne propuštaju šansu da napadnu novinare, aktiviste ili obične građane koji umjesto pozivanja na dodatno naoružavanje pozivaju na mirovne pregovore. U polariziranoj Sloveniji smo tako dobili i dva mitinga: jedan za mir, drugi za Ukrajinu. U političkom prijevodu, to su bili mitinzi protiv janšizma i za janšizam.
Miting u centru Ljubljane koji su organizirali vlada i ukrajinska udruga privukao je možda par tisuća ljudi, no poseban je bio po tome što je u cjelini direktno prenošen na prvom programu RTV Slovenije koja je zbog tog čak i prijevremeno emitirala vijesti u 17 sati. Prijenos očitog stranačkog mitinga na kojem su glavni govornici bili predsjednici vladajućih partija i ukrajinski ambasador nova je mrlja na ugledu nominalno javne televizije koja se u zadnjim tjednima nalazi u sve turbulentnijim vodama. Miting za Ukrajinu gledateljima je pružio mogućnost da čuju svakakve nebuloze i neprimjerene paralele s oružanim sukobom u Sloveniji prije trideset godina, ali im je prije svega dao mogućnost da vide u kolikoj mjeri je vladajuća opcija spremna zloupotrijebiti javnu televiziju za širenje svoje agende. Vrijedi napomenuti da su se u danima nakon mitinga iz društva Ljubljana-Kijev, koje je bilo navedeno kao suorganizator, distancirali od mitinga, pri čemu su naveli da se radi o potezu njihovog predsjednika, dok su ostali članovi uvjerenja da se rat ne smije zloupotrebljavati za političke sukobe.
Destrukcija javnog
RTV Slovenija već je godinama meta napada desnice koja ju, baš kao i sve ostale javne podsisteme u zemlji koje sama ne kontrolira, vidi kao produženu ruku duboke države i tranzicijske ljevice. U takvoj su klimi brojni predstavnici SDS-a javno obznanili kako sami ne plaćaju pristojbu, a tamošnji novinari i urednici neprestano su diskreditirani. Kako bi “uravnotežili medijski prostor”, desna vlada iskoristila je priliku te na mjesta direktora RTV-a, direktora televizije i odgovorne urednice, mimo volje zaposlenih imenovala svoje poslušne ljude. Kombinacija nekompetencije i političke kontrole stavlja javnu televiziju pred izuzetno teške izazove. Koliko nisko su se spremni spustiti kako bi zadovoljili svoje patrone, vodstvo televizije pokazalo je kad je dvije večeri zaredom dva sata emitiralo “zajednički program” RTVSLO i britanskog BBC-ja, koji je u praski značio direktni prijenos BBC World News sa slovenskim simultanim prijevodom. U javnom su pismu novinari RTV-a osudili tu praksu, no trenutno očigledno nisu spremni aplicirati puni pritisak sa svoje strane i proglasiti štrajk čime bi jasno iskazali protest zbog sramoćenja ove javne ustanove. S druge strane, politička desnica nema nikakvog stida, pa usprkos svemu nastavlja s dnevnim klevetanjem RTV Slovenije i tamošnjih zaposlenika.
Desničarsku falangu po tom pitanju predvodi šef vladinog ureda za komuniciranje Uroš Urbanija koji već mjesecima, ničim izazvan, objavljuje izvješća o radu RTV Slovenije. To je samo jedan od bezbroj načina kojima vlast stvara pritisak na novinare i urednike koji moraju biti spremni na vulgarne napade ako izreknu i najblažu kritiku vlasti. Sasvim očekivano je pritom da je spomenuti Urbanija javno napao i novinara web portala RTV Slovenije koji je u svojoj kolumni napisao da humanitarizam koji vlada pokazuje prema ukrajinskim izbjeglicama služi kao samo još jedan dokaz rasizma vladajućih struktura.
Izbjeglice dobrodošle
Janez Janša i ljudi koji stoje iza njega su bez sumnje rasisti i ksenofobi, a kriza u Ukrajini tu djeluje samo kao katalizator putem kojeg svoja mišljenja javno izriču pred cijelim svijetom. Janšina vlada nije prva otvoreno antiimigrantska vlada, niti je ona ta koja je postavila žicu na granicu s Hrvatskom. Ono što aktualna vlada pak jest moglo bi se nazvati karikaturom rasizma koji dominira europskom izbjegličkom politikom. Pa je tako Slovenija, riječima ministra unutarnjih poslova Aleša Hojsa, odjedanput spremna primiti čak 200 tisuća izbjeglica. Hojsa inače možemo svrstati u radikalno krilo vlasti koje je uvijek spremno zagovarati i najreakcionarnija mišljenja ili protuustavne odluke te tako odraditi prljav posao za svog šefa na čelu vlade. Još nedavno je Janez Janša povodom pada Kabula službeno izjavio da EU neće otvarati humanitarne koridore, a njegov ministar vanjskih poslova hladno izjavio da je Slovenija spremna primiti svega pet ljudi iz Afganistana. Što se to promijenilo?
Prvi koji je naglas rekao što se zapravo promijenilo bio je kršćanski demokrat i ministar obrane Matej Tonin koji je Ukrajince nazvao “pravim izbjeglicama” i tako označio sve ostale koji dolaze na slovensku granicu “ne-pravim izbjeglicama”. Još jasniji je u svojim izjavama bio prije spomenuti Hojs koji se odavno odrekao pretenzija na moral pa je pred kamerama izjavio da su ukrajinske izbjeglice u “kulturnom, vjerskom i povijesnom smislu” nešto sasvim drugo nego izbjeglice iz Afganistana. Svu problematičnost te izjave su čak prepoznali na vladinom Twitter profilu i obrisali taj citat, ali ne prije brojnih skrinšotova. Urbanija je kasnije medijima objasnio da je tvit maknut jer je postajala opasnost da se ga pogrešno interpretira. No, prava opasnost za njih je upravo to da se ga interpretira baš onako kako je to ministar zamislio.