Već smo nemalo puta naučili da društveni balon u kojem živimo u privatnom i virtualnom životu (na društvenim mrežama) ne odražava strukturu, dinamiku, a ni političko opredjeljenje cjelokupnog društva. Rezultati izbora u Srbiji su stigli kao potvrda ovog aksioma, ali i otriježnjenje nakon neopravdanog optimizma koji se gradio dijelom na nešto višoj izlaznosti (oko 60%) na sam dan izbora, ali i na ranijoj visokoj izlaznosti na prosvjede protiv vlasti i projekta ekstrakcije litija u dolini rijeke Jadar krajem prošle godine. Taj izborni optimizam je najčešće bio artikuliran u vidu formule: osiguravanje drugog kruga predsjedničkih izbora, sprečavanje dominacije Srpske napredne stranke (SNS) u Narodnoj skupštini i opozicijsko osvajanje Beograda. Na prvi pogled se nijedan od tih optimističnih scenarija nije ostvario, mada rezultati izbora svakako ne pokazuju premoćnu pobjedu vladajućeg SNS-a. Međutim, ono što svakako pokazuju jest potpuna dominacija Aleksandra Vučića.
Predsjednik SNS-a koji već duže vremena najavljuje napuštanje te pozicije pokazao je da je za dva Nova Sada jači od svoje stranke jer upravo toliko iznosi razlika u glasovima između SNS-a (1.593.237) i Aleksandra Vučića (2.179.476). To nije nebitan podatak i pokazuje do koje mjere je Vučić izgradio kult vlastite ličnosti, uzurpirao državu, sve poluge vlasti i medije na kojima se nerijetko međusobno prozivaju i prokazuju upravo članovi njegove stranke koja je u suštini interesna mreža sazdana od bivših radikala, bivših đinđićevaca, dinkićevaca i draškovićevaca. Trijumf Aleksandra Vučića, kao što ovi izbori pokazuju, ne znači nužno i trijumf SNS-a. Sam SNS, unatoč 120 osvojenih mandata u Narodnoj skupštini, trebat će koalicijske partnere za sastav nove vlade, Prema izjavama u izbornoj noći, jedini siguran partner je također jedan nedjeljni slavljenik, Viktor Orban, odnosno njegova vojvođanska filijala Savez vojvođanskih Mađara (SVM). O ostalim eventualnim koalicijskim partnerima Vučić se nije eksplicitno oglasio.
Ta gromoglasna tišina i izjava da su sukob njegovog SNS-a i glavnog opozicijskog bloka Ujedinjeni za pobjedu Srbije (UPS; politički ostatci ostataka tzv. druge Srbije) profitirale neke druge političke opcije kao adresata je očito imala Ivicu Dačića i njegovu Socijalističku partiju Srbije (SPS) koja je svakako najveće iznenađenje izbora osvojivši 100 tisuća glasova više nego na prošlim izborima. Iako se Dačića percipira kao pretplaćenog partnera vladajućem SNS-u, Vučića ne veseli SPS-ov rast glasova koji je ostvaren, prema njegovoj logici, na račun SNS-a. Naime, kao što je rekao i zadnji dan kampanje na svom posljednjem mitingu, za razliku od njega, Ivica Dačić može davati slobodnije i otvoreno nacionalističke, pro-ruske i anti-NATO izjave koje su mu, kao i fragmentiranoj desnici donijele velik broj glasova. Na tom tragu je jutros bila i visoka dužnosnica SNS-a Zorana Mihajlović koja je u programu jedne od režimskih televizija izjavila da Dačić neće biti premijer i da SNS ne bi trebao ponovo ući u koaliciju sa SPS-om.
Srpsko skretanje udesno, kako se naziva ulazak tri različite, a po mnogočemu slične opcije u Narodnu skupštini vjerojatno svjedoče o političkom prelijevanju ruske agresije u Ukrajini na izborno raspoloženje desnih glasača koji su nakon ostarjelog Vojislava Šešelja i njegove okoštale i raspadajuće Srpske radikalne stranke (SRS) odlučili podržati milenijal verziju radikala u liku i djelu Milica Đurđević Stamenkovski i njenih Zavetnika. Ostale desničarske opcije koje su ušle u parlament su Dveri kojima je glasove donio neformalni lider srpskih antivaksera notorni dr. Branimir Nestorović te koalicija monarhista i konzervativne buržoazije, Nada, koju je predvodilo građansko lice srpske desnice, predsjednik DSS-a Miloš Jovanović.
Najveći opozicijski blok UPS na republičkim izborima je osvojio tek nešto više od Dačićevog SPS-a što se ne može smatrati uspjehom kao ni 18% njihovog predsjedničkog kandidata i bivšeg generala Zdravka Ponoša. Zeleno-lijeva koalicija Moramo koju čine različite aktivističke grupacije, pokreti i stranke poput Ne davimo Beograd, Solidarnost, Ekološki ustanak i Akcija, ušla je u Narodnu skupštinu i osvojila treći najveći broj glasova u Beogradu osvojivši oko 10% glasova. Kako rezultati beogradskih izbora još nisu jasni, a neke stranke se nalaze na ivici izbornog praga, trebat će sačekati još neko vrijeme da se vidi tko će ući u Gradsku skupštinu, tko će činiti vlast u najvećem gradu u ovom dijelu Europe i da li će napokon mobilna kancelarija notornog zamjenika gradonačelnika Beograda Gorana Vesića te ostale njegove idiosinkrazije i parafernalije postati relikt sulude prošlosti.