Završio je prvi krug predsjedničkih izbora u Francuskoj. Očekivano, u drugi krug koji se održava za dva tjedna idu aktualni predsjednik Emmanuel Macron (27.6%) te čelnica desničarskog Nacionalnog okupljanja (RN) Marine Le Pen (23.4%). Na trećem mjestu s 22% glasova završio je veteran francuske ljevice Jean-Luc Mélenchon koji je, iako uvjerljivo najstariji kandidat na ovim izborima, skupio najviše glasova među najmlađom dobnom skupinom, čak 34%. Prvi krug izbora obilježila je, za Francusku, iznimno niska izlaznost. Zadnji put ovako visok broj apstinenata zabilježen 2002. kada su u drugi krug ušli degolist Jacques Chirac i otac Marine Le Pen, Jean Marie.
Ovakvi rezultati mogu se ocijeniti kao repriza izbora prije pet godina uz jednu iznimku. I dok su sva tri prva kandidata i kandidatkinje u okvirima svojih rezultata od 2017. (u plusu do maksimalno 3%), ono što je razlika je ispražnjeno mjesto predstavnika degolističke umjerene desnice koji su sada okupljeni oko stranke Republikanaca, a važili su kao jedan od malobrojnih političkih kontinuiteta Francuske pete republike davši većinu njenih predsjednika zadnjih 60 godina. Na tim izborima 2017. treće mjesto je zauzeo kandidat Republikanaca, bivši premijer i katolički konzervativac François Fillon. Međutim ovoga putadegolisti su završili tek na petom mjestu. Njihova kandidatkinja Valérie Pécresse nije osvojila ni 5% glasova. Taj rezultat zajedno sa katastrofalnim skorom pariške gradonačelnice i kandidatkinje druge (nekada) velike stranke, Socijalističke partije (PS), Anne Hidalgo koja je osvojila svega 1.74% znači i konačan kraj dvostranačja i dominacije ove dvije stranke u francuskim političkim životom koji je trajao još od osamdesetih i prve pobjede socijalista na predsjedničkim izborima.
Nekoliko je razloga za ovaj trend koji je nazirao na izborima 2017. kada je PS imala historijski loš rezultat koji se povezivao sa nepopularnošću tadašnjeg predsjednika i socijalista François Hollandea. Prvi razlog je svakako personalizacija politike. Stranke koje se nalaze iza prva četiri kandidata, zapravo su njihovi ready made pokreti koji podržavaju same političke ličnosti i njihove kampanje. Čak je i desna babaroga francuske politike zadnjih 20 godine, Nacionalna fronta, prošla svoj rebranding i preimenovanje da bi danas bila “okupljanje” iza Marine Le Pen, a ne ozbiljna stranačka infrastuktura. Drugi je razlog makronizam. Emmanuel Macron je uspio pod svoj centristički šator i kabinet ugurati i predstavnike umjerene desnice i umjerene ljevice. Njegov prvi premijer bio je član Republikanaca Édouard Philippe, a značajan dio stranke mu čine bivši socijalisti. Treći razlog je i pomjeranje same Marine Le Pen prema centru i čišćenje stranke do ekstremističkih figura. Time je vjerojatno među svoje glasače dovela i degolističku (višu) srednju klasu i nadoknadivši minus koji joj je proizveo radikalno desni trumpistički kandidat i bivši pundit Erich Zammour uzveši glasove s krajnje desnice. I četvrti razlog je sami Mélenchon koji je, očito, uspio oko sebe okupiti i dio lijevijih bivših glasača socijalista, mlade, ali i urbanu migrantsku radničku klasu iz predgrađa koja je tradicionalno glasala za socijaliste.
To potvrđuje i geografska raspodjela glasova. Le Pen je tradicionalno jaka na sjeveru i sjeveroistoku Francuske što znamo iz djela Édouard Louisa i Didiera Eribona. Mélenchon je osvojio prekomorske teritorije, predgrađa Pariza (uključujući Saint-Dennis) i pirinejski dio Francuske. Time je francuska ljevica napokon uspjela simbolički ostvariti koaliciju Pierrea Bourdiea i Kylian Mbappéa. Kako će se ta “koalicija” razvijati u budućnosti i u kontekstu specifičnog francuskog političkog sustava te s vođom koji je pred političkom penzijom, ostaje otvoreno pitanje. U izbornoj noći Mélenchon nije izravno podržao Macrona, ali je jasno poručio da se ne glasa za Marine Le Pen jer je to protivno demokratskim načelima koji njegov pokret kani braniti. Za dva tjedna ćemo vidjeti jesu li ga njegovi glasači poslušali i da li će prvi put nakon 2002. i Jacquesa Chiraca jedan francuski predsjednik uspjeti osvojiti drugi uzastopni mandat.