Svi u Hrvatskoj znamo da postoji službena proslava osnivanja takozvane Nezavisne Države Hrvatske. Ona se svake godine 10. travnja održava u Splitu pred spomenikom poginulim članovima HOS-a. Povod službeno nije obljetnica dovođenja ustaša talijansko-njemačkim blablacarom u Zagreb 1941. godine, već obljetnica osnutka IX. bojne HOS-a “Rafael Vitez Boban”. Ta se obljetnica, eto, slučajno, poklopila s onom drugom. Naravno, svi znamo da nije slučajno: kao što je HOS (Hrvatske oružane snage) bio naziv vojske tzv. NDH nakon reorganizacije 1944. godine, tako je isto Rafael Boban bio ustaški pukovnik. O tome koliki je dotični vitez bio zločinac, pročitajte u iscrpnom tekstu Josipa Jagića iz 2017. godine.
Dakle, svi sve znamo, ali da bi predstava u obliku proslave i/ili komemoracije uspjela, moramo se praviti da ne znamo. Praviti se da je posrijedi naprosto zgodna koincidencija. Centralni dramaturški naputak smislili su Andrej Plenković i njegova vlada, a glasi: dvostruka konotacija. Ta se dvostruka konotacija odnosi na upotrebu ustaške simbolike i retorike u Drugom svjetskom i u Domovinskom ratu. U originalnoj verziji ta simbolika i retorika nisu dobri, ali u onoj kopiranoj, za vrijeme Domovinskog rata, su sasvim okej. Kao da oni koji su je kopirali nisu to radili upravo iz razloga zbog kojeg originalna verzija nije dobra. No, glavno pravilo političkog života u Hrvatskoj nalaže: tkogod se borio u Domovinskom ratu i “za Hrvatsku” taj je nužno i legitimni član zajednice bez obzira na politička uvjerenja.
Međutim, koncepti dvostruke konotacije i Domovinskog rata kao dramaturškog čistilišta zahtijevaju pažljivo balansiranje na sceni. Naravno, postoji uvijek dramaturški prostor za one koji “imaju pravo” povezati 10. travnja 1941. s onim 1991. godine. Ove je godine ta čast pripala Anti Prkačinu, saborskom zastupniku i političaru koji svoju karijeru već desetljećima gradi na stvaranju imidža šarmantnog ustaše. No, svi ostali moraju odigrati svoju ulogu onako kako je zacrtano dvostrukim konotacijama, uključujući i policiju koja se suvereno pravi gluha. Nije se tu lako snaći, pogotovo predstavnicima vlasti koji “moraju” doći na komemoraciju jer inače riskiraju optužbu diskreditiranja žrtava i svih onih koji su se borili za Hrvatsku. Najslavniji je primjer onaj bivšeg splitskog gradonačelnika Iva Baldasara koji je na okupljanju 2014., i to prije službenog izuma dvostruke konotacije, pred hosovcima ustvrdio “danas je dan pobjede, pobjede nad antifašizmom”. On se svog lapsusa pomalo zastidio, ali publika je bila oduševljena.
No, puno znakovitiji od Baldasarova lapsusa, gotovo neizbježnog samim pristankom na sudjelovanje u teatru u teatru u hrvatskom teatru, kako glasi naslov knjige teatrologinje Lade Čale-Feldman, skandal je na ovogodišnjoj proslavi. Tamo se okupljenima kao izaslanik Tomislava Medveda, ministra branitelja, obratio brigadir Matko Raos koji je poručio “da nije bilo 10. travnja 1941., ne bi bilo ni današnje Hrvatske”. Uslijedile su, očekivano, brojne osude same izjave, a javilo se i Ministarstvo branitelja koje se ogradilo od izjave Raosa i poručilo da je on govorio u svoje ime, a ne u ime ministarstva. I, najvažnije, potvrdilo da se radi o predstavi čiju dramaturšku logiku teatra u teatru Raos nije shvatio. Naime, tvrde u ministarstvu, Raos je poslan da bude izaslanik isključivo svojom nazočnošću i polaganjem vijenaca, a nikakvo obraćanje nije bilo predviđeno. Ponijelo ga, reklo bi se.
Stvar je na svoje mjesto vratio pak HOS, točnije njegov Savez udruge dragovoljaca. Oni su se ogradili od Raosove izjave i poručili da je Hrvatsku branilo 3.000 pripadnika HOS-a koji se nisu borili za nikakvu fašističku tvorevinu. Nažalost, mislimo da namjera hosovaca nije bila cinična, ali savršeno je ukazala na cinizam tolerancije kad su u pitanju njihova politička uvjerenja. Izaslanik ministarstva naprosto nije znao suptilno plesati unutar dvostrukih konotacija i to su mu morali spočitnuti oni koji najlagodnije žive u tvrdoj denotaciji, a ne njegovi nadređeni, kreatori dvostruke konotacije. A ako HOS, kao post hoc inspicijent, mora “ispravljati” izaslanika Vlade o svom karakteru, sukladno režijskim naputcima, onda naprosto predstava više ne funkcionira. Ili je ugasite ili ukinite konotacije.