Posljednjih dana i tjedana, primjetna je povećana aktivnost sindikata i veća globalna prisutnost radničkih akcija u medijima, odnosno, primarno društvenim mrežama jer takve teme naše medije ne zanimaju. Ovom dojmu o svojevrsnom sindikalnom proljeću je zasigurno najviše pridonijelo organiziranje radnika u velikim korporacijama i prepoznatim brendovima poput Amazona i Starbucksa. Naime, početkom travnja, radnici u jednom od skladišta Amazona uspjeli su oformiti i onda izglasati osnivanje prve podružnice sindikata u korporaciji koja je postala poznata po svojim izrabljivačkim uvjetima rada. Pandemija, a onda i inflacija i rast cijena osnovnih životnih potrepština, direktan je povod za povećanje intenziteta sindikalnih akcija u posljednje vrijeme.
Taj trend nije zaobišao ni Balkan. Dovoljno je pogledati recentne vijesti iz Bugarska i Rumunjske. Jučer je u centru Sofije održan veliki prosvjed transportnih radnika koji očekuju intervenciju Vlade Bugarske u rješavanju njihovih nagomilanih problema uslijed COVID-19 restrikcija. U Rumunjskoj su, pak, prosvjedovali policajci i radnici bukureštanskog metroa. Policija, posebice u ruralnim dijelovima Rumunjske, žali se na teške uvjete rada i potpuno zapuštenu infrastrukturu, ali i na mjere štednje i smanjenja javne potrošnje koje je desno-liberalna vlada premijera Florin Cîțua uvela u vremenu u kojem takav tip politika može dovesti samo do produbljivanja socijalne i demografske krize u državi u kojoj sve više radnika traži egzistenciju u zemljama Zapadne Europe. Iako su razlozi za štrajk u bukureštanskom metro nešto dubiozniji zbog komercijalnih interesa tamošnjeg šefa sindikata i nekadašnjeg parlamentarnog zastupnika socijaldemokrata Ion Rădoia, službeno, mjere štednje, odnosno najava otpuštanja radnika i smanjenje plaća bili su povod i za blokadu bukureštanskog metroa krajem ožujka ove godine. Vlada je iskoristila ovu blokadu da dodatno intenzivira svoju anti-radničku politiku tražeći stroge sankcije protiv prosvjednika.
Iz Rumunjske dolazi i jedna pozitivna sindikalna vijest vezana za pregovore sindikata radnika u financijskom sektoru (FSAB) i poslodavaca. Kako su šalterski radnici u bankama bili jedni od najizloženijih u periodu pandemije, njihov sindikat je odlučio otvoriti pregovore s poslodavcima koji bi jasnije regulirali radne uvjete i sigurnost na radu (posebice u radu od kuće), ali i samu cijenu rada 25 tisuća svojih članova. 8. travnja je postignut dogovor između predstavnika radnika i poslodavca koji je rezultirao povećanjem minimalne plaće bankarskih radnika za 24% te dodatna poboljšanja uvjeta rada posebno vezano za kontrolu i nadgledanje radnika što je u vrijeme pandemije bilo posve neregulirano i u, najmanju ruku, pretjerano. Ovo je nastavak pozitivnih pomaka u organiziranju radnika u financijskom sektoru koji je započeo potpisivanjem prvog kolektivnog ugovora 2018. godine.
Za sada je teško reći koje su dugoročne reperkusije primjetne pojačane aktivnosti sindikata, ne samo u SAD-u i globalno, nego i u našem regionu u kojem su posljednja tri desetljeća obilježena stalnim smanjenjem broja sindikalno organiziranih radnika što je posljedica i deindustrijalizacije, ali i sve veće dominacije privatnog sektora i malih firmi u ekonomiji. U takvim firmama, sindikalna organiziranost gotovo da ne postoji. U budućnosti bi, ako žele zadržati visoki tonus mišića i društvenu relevantnost, djelovanje sindikata trebalo biti usmjereno upravo na ovaj tip firmi gdje su radnici prepušteni samovolji gazde i njegova mikromenadžeriranja. U Rumunjskoj primjerice, u firmama s manje od 10 zaposlenih, organizacija rada, sigurnost na radu i podjela posla su posve deregulirani. Zadnje zakonske promjene koje su to omogućile, donesene su upravo na Prvi maj prošle godine što je svojevrsni vrhunac cinizma rumunjske desno-liberalne vlade. Mnogi poteze ove vlade uspoređuju sa mjerama štednje iz vremene ekonomske krize 2008. Tada su vladine politike izvele na ulice Bukurešta stotine tisuća Rumunja.