Dva bitna događaja zaokupljaju pozornost crnogorske javnosti posljednja dva dana. Prvi je iznenadno privođenje dugogodišnje neformalne šefice crnogorskog pravosuđa, bivše glavne državne tužiteljice i predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, a drugo je dugo iščekivani dogovor oko sastavljanja nove vlade na čelu sa čelnikom Građanskog pokreta URA, Dritanom Abazovićem. No krenimo redom.
Vesna Medenica je privedena u nedjelju navečer na podgoričkom aerodromu s kojeg je trebala poletjeti za Beograd. Po njenim riječima put je bio zdravstvene prirode, iako ostaje sumnja da je Medenica pokušala izbjeći ovakav rasplet događaja i hapšenje kao što je to prije nje učinio njen sin Miloš koji je trenutno u bjekstvu, a zbog kojeg je mama Medenica na kraju i završila na ispitivanju. Naime, na teret Vesni Medenici se stavlja umiješanost u mutne poslove svoga sina koji je već ranije osumnjičen za šverc cigareta i narkotika. Prema kriptiranoj komunikaciji sa notorne aplikacije Sky koju je crnogorskom pravosuđu dostavila sigurnosna služba jedne zapadnoevropske države, Vesnu Medenicu se spominje u komunikaciji njenog sina sa svojim “poslovnim” partnerima kao osobu koja je upoznata sa njihovim dilovima i svojevrsnu zaštitnicu aktera uključenih u te kriminalne poslove. To je dalo osnovu za sumnju da je Vesna Medenica dio kriminalne grupe i da je protuzakonito koristila vlastiti utjecaj predsjednice Vrhovnog suda. Ona je na ispitivanju prekjučer optužbe negirala. Uz Medenicu, uhapšeni su još i njen tjelohranitelj te zaposlenica Carine Crne Gore, dok je njen sin Miloš i dalje u bjekstvu.
Hapšenje najvažnije osobe crnogorskog pravosuđa zadnjih dvadeset godine i osobne prijateljice obitelji Đukanović u vrijeme dok se razgovara o sastavljanju nove Vlade koju bi podržala i Demokratska partija socijalista (DPS) Mila Đukanovića, više je nego indikativno. Dan nakon hapšenja konačno je došlo i do potvrde o sastavu nove manjinske Vlade. Nju će zasad činiti jedna koalicija i jedna stranka iz bivše vlasti te dio dosadašnje opozicije. Riječ je o antikorupcijskoj i građanskoj koaliciji Crno na bijelo čiji je čelnik budući premijer i libling zapadnih vlada Dritan Abazović te Socijalističkoj narodnoj partji (SNP) koja je nastala kao rezultat starog sukoba Mila Đukanovića i Momira Bulatovića iz 1990-ih. SNP je dugo vremena slovila za prosrpsku stranku koja je bila i predvodnica referendumske koalicije za ostanak u zajednici sa Srbijom 2006., a na posljednjim je izborima bila je u koalicija sa srpskim strankama okupljenima oko Demokratske fronte. Međutim, posljednjih nekoliko godina SNP se ideološki, a sada i politički približila proeuropskim opcijama što je svakako kumovalo njihovom ulasku u koaliciju sa Abazovićem i konačno napuštanje političkog bloka na čelu sa DF-om. Uz njih u koaliciji će još sjediti manjinske stranke (bošnjačke, albanske i hrvatske) te nekadašnji partner DPS-a, Socijaldemokratska partija (SDP).
O vezi ova dva događaja se zasada može samo nagađati, kao i o ulozi zapadnih vlada u instaliranju nove proeuropske crnogorske vlade u jeku rata u Ukrajini. Ono što činjenično stoji jeste da je Francuska omogućila podatke koji su doveli do hapšenja Medenice i da su evropske Vlade pošto-poto htjele vidjeti novu crnogorsku vladu bez proruskog DF-a koji je držao većinu, ali nije aktivno sudjelovao u posljednjoj Vladi Zdravka Krivokapića. Hapšenje Medenice se može tumačiti i kao, prvenstveno, medijski događaj, koji potvrđuje ili pak daje nadu da buduća Vlada i njen pravosudni kadar neće gledati kroz prste DPS-u i njihovim nekadašnjim dužnosnicima, iako DPS drži većinu toj manjinskoj Vladi.
Istovremeno, ostala dva bitna aktera te prošle Vlade, Zdravko Krivokapić (nezavisni) te bivši predsjednik parlamenta Aleksa Bečić (Demokrate) pokušavaju zasluge za hapšenje Medenice pripisati sebi i prikazati to kao refleks njihove antirežimske politike i neovisnog pravosuđa što će se, prema njima, sve ugasiti izglasavanjem Vlade kojoj svijeću i većinu drži upravo režimski DPS. Ova dva aktera pritom su prošli sličnu političku transformaciju kao i SNP (Bečić je i njihov bivši član) postajući proevropske opcije, ali su u ovom trenutku iskalkulirali da im je važnije ostati i dalje protiv suradnje sa DPS-om što im može osigurati glasove na nekim sljedećim i moguće izvanrednim izborima na kojima će Abazović biti prikazan kao izdajica koji je pristao da mu većinu drži “kriminalni DPS” time poništavajući izbornu volju građana za promjenom DPS-ova režima iz kolovoza 2020. Međutim, u postojećem geopolitičkom kontekstu, njihova suradnja sa ostalim preoevropskim snagama koje trenutno sastavljaju manjinsku vlast nije potpuno isključena. Na kraju, proruska DF čini se kao najveći gubitnik raspleta svjetskih i crnogorskih događaja posljednjih nekoliko mjeseci. Iako su već od ranije slovili kao najmanje poželjni koalicijski partneri, unatoč velikoj podršci koju imaju u pojedinim dijelovima Crne Gore, poslije rata u Ukrajini vrlo je izgledno da DF neće biti u mogućnosti da participira u nekoj budućoj vlasti bez obzira na njen sastav.