Dvogodišnji mandat Janeza Janše na čelu slovenske vlade prvenstveno su obilježili ratovi s medijima i pokušaj “okupacije” javnog televizijskog servisa. Ti manevri na kraju ne da nisu Janši donijeli pobjedu kako je bilo zamišljeno, već su mu i ozbiljno naštetili u izbornoj utrci. Ali, naštetili su u priličnoj mjeri i slovenskom novinarstvu. Pitanje je ima li vjerojatna buduća vlada Roberta Goloba snage da poboljša situaciju.
Kada su novinari Roberta Goloba nakon trijumfalne izborne nedjelje pitali koji će biti prvi koraci nove slovenske vlade, on je istaknuo tri stvari: priprema za energetsku krizu, priprema za moguće pogoršanje epidemiološke situacije te promjene zakona kojima će se onemogućiti utjecaj Slovenske demokratske stranke (SDS) na sabotiranje države iz opozicije.
Ako je vjerovati budućem premijeru Golobu, prvi takav zakon mogao bi se izglasati u parlamentu i prije formalnog sastavljanja nove vlade, a radi se o prijedlogu “zakona protiv štetnih mjera vlasti”. Pod taj se prijedlog potpisao nominalno feministički, a u protekle dvije godine sve više generalno političko-liberalni pokret, Institut 8. mart, koji je prikupio dovoljan broj potpisa i tako omogućio ulazak prijedloga zakona u parlamentarnu proceduru. Taj prijedlog zakona, koji je na neki način služio i za svrhe predizborne kampanje antijanšijanske opozicije, u više točaka resetira brojne zakone tamo gdje su bili 2020. godine, prije dolaska SDS-a na vlast. Bude li prijedlog usvojen – a sudeći po predizbornim obećanjima opozicije morao bi biti – u jednom potezu brisale bi se “štetne” promjene u školstvu, policiji, kulturi, zaštiti okoliša, statusu stranih studenata, pravosuđu, građevinarstvu, poreznoj politici, pa čak i u zakonu koji omogućava djelovanje Ubera u Sloveniji, iako se čini da je američka kompanija od toga sama već odavno odustala. Ali ne prije nego što je Uberov lobist Mark Boris Andrijanič dobio posao kao ministar za digitalizaciju.
Kako god, u svakom slučaju se radi o velikom paketu mjera koji vraća Sloveniju u tzv. staru normalnost, što je bio i pitch opozicijskih partija posljednje dvije godine. No taj paket ne uključuje još jedan aspekt koji Robert Golob ističe, a to je promjena zakona o Radioteleviziji Slovenije (RTV SLO).
Povijest pritisaka
Kako je Slovenija izbjegla ratnu i ekonomsku devastaciju za razliku od ostalih zemalja bivše Jugoslavije, tako je i tranzicijski period prošla bez razaranja javnog medija. Naime, RTV SLO, usprkos svim svojim greškama i problemima, i nakon trideset godina uživa relativno visoko povjerenje javnosti. Posljednji mjeseci Janšine vlade vjerojatno predstavljaju najsnažniji udar na tu reputaciju, a ne dođe li do promjene zakona o RTV-u, pojedinci instalirani za vrijeme mandata Janeza Jaše, još bi teoretski godinama mogli uništavati javno dobro iznutra.
Iz desetljeća iskustva političkih poigravanja ljevice i desnice s RTV SLO, jasno je da, kad govorimo o toj kući, barem u političkom smislu, pričamo gotovo isključivo o TV Sloveniji, točnije o informativnom programu TV Slovenije. Sjednice programskih vijeća uvijek su se naime snažno fokusirale na taj aspekt rada, a značajno manje na radijski program, a da ne govorimo o mnogobrojnim preostalim edukativnim, manjinskim i ostalim servisima koje RTV Slovenija nudi građanima. Zašto je baš taj segment rada jedini bitan očito postaje u predizborno vrijeme. Godine osporavanja plaćanja naknade od 12,75 eura mjesečno za RTV, konstantni pritisci na novinare te prozivanje zaposlenih preko svih kanala, služili su Janšinoj desnici kao sredstvo pritiska za “uravnoteženje” televizije sve do momenta kad su sami bili u stanju da tu vagu potisnu snažno u desno.
Imenovanje nekompetentnih i političko podobnih programskih vijećnika bio je prvi korak priprema za predizbornu sapunicu koja je imala tužan kraj za njene autore na vrhu vlasti. Aktualna vlast, predvođena predsjednikom SDS-a Janšom, u partnerstvu s Novom Slovenijom i strankom Konkretno, zajedno je osvojila tek 35 zastupničkih mjesta u parlamentu koji ih sadrži 90, a vođenje države preuzima novoustanovljena liberalna partija Pokret sloboda spomenutog Roberta Goloba, i to najvjerojatnije u koaliciji sa Socijaldemokratima i Ljevicom. Nakon dvije godine slovenski medijski prostor trebap bi biti bitno drukčiji. Ali važno je za istaknuti i da vučićevsko-orbanovske taktike nisu ostvarile tolike uspjehe u Sloveniji kao što je sam Janša očekivao.
Najlakši način kontrole RTV SLO je od gore prema dolje, pa je tako posao direktora dan Andreju Whatmoughu. Široj javnosti nepoznati Whatmough brzo je ispunio očekivanja te se iskazao kao produžena ruka vlasti. Za ostale pozicije moći, vlast je našla podobne kadrove unutar same kuće, pa je tako mjesto direktora televizije dano Valentinu Arehu, mjesto odgovorne urednice informativnog programa televizije Jadranki Rebernik, a mjesto urednika web portala RTV SLO Igoru Pirkoviču. Svatko od njih je na svoj način pokušao pridonijeti ostajanju desnice na vlasti.
Usprkos protestima zaposlenih, koji su se usprotivili ovakvom očitom političkom kadroviranju, RTV je pod sjenom Janeza Janše dočekala predizbornu kampanju. Komedija predizbornih apsurda novih šefova televizije krenula je već s pitanjem o tome koga uopće zvati na predizborna sučeljavanja. Za razliku od komercijalnih televizija, javna televizija naime vezana je uz zakon kad su ta pitanja posrijedi. Jedan debatni termin tako važi za parlamentarne, a drugi za vanparlamentarne stranke. No, kako u Sloveniji često vanparlamentarne stranke drže ulogu favorita, taj zakonski okvir predstavlja problem. Logična briga televizijskih šefova u takvom kontekstu morala bi se svesti na napor da gledatelji dobiju izravan duel glavnih favorita za pobjedu, Janše i vanparlamentanog Goloba. No, više nego tim problemom, koji instantno čini debate na RTV SLO manje zanimljivima od onih na komercijalnim televizijama, na RTV-u su se bavili time što takva regulacija nije dopuštala participaciju marginalnoj stranci Naša domovina, koju vodi nekadašnja ministrica poljoprivrede Aleksandra Pivec. Računajući na glasove seljaka, ta stranka formirana je i vođena kao satelit SDS-a, pa je sukladno tome trebalo i potegnuti prave konce da bi dobila prime time termin koji zaslužuje. U nevjerojatnom pravnom manevru na RTV-u su presudili da je stranka Naša domovina parlamentarna stranka. Kako to? Prema suludoj interpretaciji Naša dežela zapravo je nasljednica stranke umirovljenika DeSUS (Pivec je prije osnivanja Naše dežele bila predsjednica te stranke), iako DeSUS, ne samo da još postoji, već je i sudjelovao na tim istim sučeljavanjima.
Kao što se u protekle dvije godine pokazalo, pokušaji powerplaya desnice u praksi često rezultiraju pucnjem u vlastito koljeno. Nakon takve pravne akrobatike, Pokret Sloboda, ali i još jedna manja partija Naša budućnost, najavili su tužbu protiv RTV-a zbog preferiranja Naše domovine. RTV je morao popustiti pa je tako Golobu, zbog dva zastupnika koji su pristupili u njegovu partiju, dozvoljena participacija na debatama za odrasle.
Cirkus izborne noći
Niz predizbornih sučeljavanja prošao je više manje ispod radara, a razlog u velikoj mjeri leži u tome što Janša do samog kraja kampanje nije htio sudjelovati u njima. Međutim, finale na nacionalnoj televiziji nije nikoga ostavilo ravnodušnim. Program koji je vodio nekarizmatični Igor Pirkovič sadržavao jesve što je bilo potrebno. Dijelom zbog provokacija upućenih predsjednicima opozicijskih partija, a dijelom zbog objektivne nesposobnosti, Pirkoviču je emisija koja je trajala dva sata pobjegla van kontrole. Vrhunac večeri bio je teatralan protestni odlazak Zmage Jelinčiča, predsjednika Slovenske nacionalne stranke, koji je pri odlasku sa scene pao preko kablova. Za njim su otišla četiri predsjednika stranaka Koalicije ustavnog luka (Socijaldemokrati, Ljevica, Stranka Alenke Bratušek (SAB) i Lista Marjana Šarca(LMŠ)) te predsjednik DeSuS-a, ali ne i Golob, koji se pak javljao preko video linka zbog zaraze koronavirusom. Konačni studio s četiri prisutna gosta simbolički je poslužio kao dokaz kojim je opozicija mogla glasačima pokazati na što su dvije godine Janše svele javni servis.
Odmah nakon kraja emisije direktor RTV-a je pred očima prisutnih u studiju ušao u lift s čelnicima stranaka na vlasti, nakon čega je uslijedio poduži sastanak na kojem je bio prisutan i voditelj te odgovorna urednica informativnog programa. Novinarski kolektiv RTV SLO-a osudio je Pirkovičev cirkus, no nisu išli korak dalje i proglasili nekakav oblik štrajka. Ništa nije bilo ni od bojkota izborne večeri pa je i te nedjelje narod mogao pratiti svu bijedu RTV SLO-a pod kontrolom SDS-a. Na prvom programu je tako u jednom momentu simpatizer SDS-a i voditelj Jože Možina s psihoanalitičarkom Ninom Krajnik analizirao pitanje je li rezultat ovih izbora “pobjeda duboke države”. Nije puno bolje bilo ni na POP TV, inače najpopularnijoj slovenskoj televiziji koja je u vlasništvu Central European Media Enterprises, dakle američkog AT&T-a. Tamo su na izbornu večer za uravnoteženim stolom sjedili stručnjak za izlazne ankete, politički analitičar iz vladi naklonjenog portala Domovina i predstavnik Slovenskog kluba poduzetnika Joc Pečečnik kao neovisni promatrač. Sasvim normalno.
S druge strane, u paralelnoj realnosti provladinih televizija, fokus je primarno bio na slabim rezultatima Socijaldemokrata, Ljevice, SAB-a i LMŠ-a. Nekadašnja televizija državnog telekoma, Planet TV, od 2020. godine je pod kontrolom Orbanovog saveznika Joszefa Vide pa je tome primjereno bilo i klizanje njihovog sadržaja u izbornoj noći desno. Dok je za one prave ljubitelje lika i djela Janeza Janše uvijek opcija i Nova24TV gdje je glavni voditelj za rezultate rekao da su “katastrofa”.
Nije još sasvim jasno što donosi novi zakon o RTV-u. Golobovim riječima, radi se o depolitizaciji medija koji je još od prve Janšine vlade, kad je mijenjan zakon o RTV 2005. godine, dodatno izložen političkom utjecaju. Koliko god je to u praksi nemoguć ideal, snažna i neovisna RTV SLO nužna je za zdravlje slovenskog novinarstva koje je načeto brojnim bolestima. Dvije godine Janšinog ratovanja s medijima znatno su oslabile RTV SLO i Slovensku tiskovnu agenciju, dok su s druge strane financijski ojačali desni mediji. A na takvom slobodnom tržištu televizija i mišljenja, mjesta za progresivnije ideje neće biti nigdje.