Eurostat je objavio podatke koji pokazuju koliko su mjere izolacije i zatvaranje dječjih vrtića u opteretile roditelje u pandemiji. U odnosu na 2019. godinu, u 2020. su se za više od polovice djece mlađe od tri godine (53,4%) brinuli isključivo roditelji, što je povećanje od 13,4%. Udio djece mlađe od tri godine za koje su se brinuli isključivo roditelji u 2020. dosta je varirao među različitim članicama EU: od 21,9% u Nizozemskoj i Portugalu i 29,1% u Danskoj do preko 65% u Češkoj, Litvi, Bugarskoj i Njemačkoj, koja predvodi sa 80,2% djece te dobi za koju su se isključivo brinuli roditelji.
Trećina djece mlađe od 3 godine u 2002. bila je u sustavu formalne skrbi, što predstavlja smanjenje od 8,5% u odnosu na 2019. Od djece mlađe od tri godine koja su bila uključena u sustav formalne skrbi u 2020., njih 60% pohađalo je vrtić ili predškolu 30 sati tjedno ili više, a ostalih 40% manje od 30 sati tjedno. Među članicama EU Danska je imala najviši postotak djece uključene u sustav formalne skrbi (67,7%), a slijede ju Nizozemska (67,6%), Luksemburg (63,2%) i Francuska (57,2%). Najniži udio djece u sustavu formalne skrbi u 2020. bilježe Češka i Slovačka (4,8%), Rumunjska 6,8%), Mađarska (10,5%) i Poljska (11,2%). Treću kategoriju (20,9% djece mlađe od tri godine) čine djeca za koju se brinu profesionalne dadilje, bake i djedovi, drugi članovi kućanstva osim roditelja, drugi rođaci, prijatelji ili susjedi. U 2020. je samo 5,8% djece mlađe od tri godine dobivalo takvu skrb 30 sati tjedno ili više, a 15,1% djece manje od 30 sati tjedno.
Kako smo pisali u više navrata u posljednje dvije godine, rad od kuće tijekom lockdowna nije donio veću rodnu jednakost u obavljanju kućanskog posla i brige o djeci samim time što su u mnogim slučajevima djeca i oba roditelja bila kod kuće. Naprotiv, iako su se muškarci u prosjeku nešto više bavili kućanskim radom i brigom o djeci nego inače, žene – koje ionako obavljaju veći dio tog posla – su preuzele veći dio tog tereta. Zatvaranje dječjih vrtića povećalo je količinu brige o djeci tijekom pandemije za sve roditelje, ali obrazac rodne nejednakosti u obavljanju tog rada ostao je isti: istraživanje provedeno u ljeto 2020. pokazalo je da su žene trošile u prosjeku 37 sati tjedno na brigu o djeci, a muškarci 23 sata tjedno. Druga su istraživanja sugerirala da je pokazala kako se u državama s višom stopom mogućnosti rada na daljinu jaz u zaposlenosti između žena i muškaraca nije povećao kao u nekim drugim državama, ali se povećao po pitanju neplaćenog kućanskog rada i brige o djeci.