Pitanje pobačaja je povodom slučaja Mirele Čavajde postalo središnje političko pitanje u Hrvatskoj u proteklih nekoliko dana. Za sutra su najavljeni prosvjedi u više hrvatskih gradova pod parolom “Dosta!” i na njima će se izraziti solidarnost s Mirelom Čavajdom i svim drugim ženama kojima je uskraćeno zakonsko pravo na pobačaj. Zahtijevat će se i dostupnost pobačaja kao oblika zdravstvene skrbi te pozvati na otpor sustavnom urušavanju javnog zdravstva. Kao i uvijek kad je u pitanju problematika abortusa, protivnici prava na taj oblik zdravstvene skrbi, nastoje samo to pitanje depolitizirati. Reakcije na slučaj Mirela Čavajde s te strane upravo idu u tom smjeru i to u prilično zlobnoj koaliciji.
Prizemni dio koalicije čini ideološka pješadija pod vodstvom poznatih figura s desnice: od novinara preko voditelja udruga do marginalnih političara. Ne treba ih posebno imenovati, a njihov se posao sastoji od povlačenja prvog moralizacijskog sloja. Ti prevoditelji neke bizarne teološke odluke o tome kad počinje život na narodni jezik prvenstveno parazitiraju na banalnoj ekonomiji jezičnog izraza. Podjela na one koji su protiv pobačaja i one koji su za pobačaj, u njihovim nategnutim izvedbama, sugerira da su oni koji su “za” takvi upravo zbog manjka moralnog kompasa i da u tom “za” uživaju. Drugim riječima, da “za” ne predstavlja pravo na zdravstvenu skrb već pravo na uživanje u “ubojstvu”. Na to se izvlačenje moralnih prosudbi iz jezične ekonomije nadovezuje i već standardizirani jezični trik: oni koji su protiv pobačaja su i “za život”. A tko normalan može biti protiv života?
U ovom su slučaju svoju moralnu nadmenost podignuli na još gnjusniju razinu. Naime, odlučili su fetus koji ima maligni tumor na mozgu oslovljavati imenom koje mu je Čavajda namijenila nakon rođenja. Ne propuštaju nijednu priliku da ponove to ime s očitom namjerom da one koji se solidariziraju s Čavajdom prikažu kao ubojice djeteta s imenom i prezimenom. Radi se o sasvim “besplatnom” političkom i ideološkom potezu. Naime, oni za koje se navodno zalažeš – “nerođena djeca” – naprosto ne postoje kao ljudska i politička bića i nikakav rizik političkog angažmana oko njihove društvene sudbine nije prisutan. Preostaje samo politička eksploatacija svih onih društvenih problema zbog kojih se žene odlučuju na pobačaj u obliku privilegiranog moralnog prijezira. Ljudi se u uključuju u harangu jer mogu osjetiti moralnu nadmoć bez da riskiraju izravan društveni i politički angažman putem kojeg se moralni status inače “zarađuje”.
Pored moralizatorske pješadije drugi dio koalicije čine stručnjaci u tandemu s političkim domobranima kojima je pitanje “prekompleksno”. Tu mrežu tvore liječnici, medicinsko-politička elita u HDZ-u, pravnici, teolozi i okolni političari koji bi na navodnoj odmjerenosti željeli steći koji politički poen. Njihova depolitizacija pitanja abortusa nije moralizatorska već “ekspertna”. Kako smo mogli primijetiti u reakcijama na slučaj Mirele Čavajde, izlistana je cijela niska stručnih procjena i prognoza, od medicinskih do jurističkih, koja je njeno zakonsko pravo na zdravstvenu skrb relativizirala na ovaj ili onaj način. Tu malo drukčije čitanje dijagnoze, tamo malo drukčije čitanje zakona – dovoljno da se pitanje izmakne iz političke sfere i prepusti procjenama (muških) stručnjaka. Riječ je samo o daljnjem koraku depolitizacije prava na pristup abortusu koji je konsolidiran konceptom priziva savjesti. Dakle, pitanje više nije društveno i političko nego agregirani skup individualnih odluka zasnovanih na moralu i “nauku vjere”.
Da bi se pitanje moglo postaviti kao moralno i stručno, a ne političko, morao je biti odrađen opsežan politički rad koji uključuje kadroviranje po institucijama i bolnicama u režiji HDZ-a i Katoličke crkve. Ne postoji drugo objašnjenje za snažan rast broja priziva savjesti. Kao što ne postoji ni objašnjenje za raskorak između narodne volje u obliku velike većine koja se u istraživanjima zalaže za pravo na pristup abortusu i njegove dostupnosti u izvedbi političkih i klerikalnih elita koje upravljaju institucijama i bolnicama. Zato je potrebno što glasnije nastupiti protiv ove koalicije mračnjaka i stručnjaka koja sustavno guši pravo na reproduktivno zdravlje i osnovnu zdravstvenu skrb. Sutra u 18 sati je prvi čin.