Milijuni žena u SAD-u uskoro će ostati bez pristupa abortusu zbog odluke Vrhovnog suda o ukidanju ustavne zaštite za prekid trudnoće koju je uspostavio slučaj Roe protiv Wadea prije pedeset godina. Taj je potez prebacio moć odlučivanja o abortusu na pojedine države, od kojih je izgledno da će polovica ograničiti pristup abortusu ili ga potpuno ukinuti. Brojni europski čelnici su osudili odluku američkog Vrhovnog suda, iako abortus nije dostupan u svim državama Europske unije: Malta ima potpunu zabranu abortusa, a Poljska je 2020. jedan od ionako najstrožih europskih zakona pretvorila u gotovo potpunu zabranu abortusa zbog koje je već došlo do nekoliko tragičnih slučajeva smrti žena kojima se medicinsko osoblje u strahu od novouvedenih zatvorskih kazni ustručavalo spasiti život.
I u američkom i u poljskom slučaju te odluke nije donijela demokratska većina, već sudovi. Kako objašnjava politologinja Anna Grzymala-Busse, poništenje odluke u slučaju Roe protiv Wadea predstavlja kulminaciju dugogodišnjih napora američkih aktivista da postave više konzervativnih sudaca u Vrhovni sud. Promjena zakona o pobačaju u Poljskoj također je uvedena odlukom suda, unatoč tome što većina Poljaka/inja podržava pravo na pobačaj. Konzervativna vladajuća stranka Pravo i pravda 2016. je pokušala uvesti taj zakon, ali se povukla zbog masovnih prosvjeda. Umjesto toga se poslužila sličnom taktikom kao u SAD-u: provela je “reformu” Vrhovnog suda, otpustila 27 sudaca i sutkinja i napunila sud svojim istomišljenicima koji su 2020. donijeli novi zakon prema kojem je abortus dozvoljen samo u slučaju silovanja i incesta.
Ovaj “pravosudni aktivizam“, kako ga naziva Grzymala-Busse, nije slučajan. Demokratska većina u većini država podržava pravo na abortus: prema novijim anketnim ispitivanjima, u SAD-u 60% stanovništva smatra da bi abortus trebao biti legalan u većini slučajeva, a u istraživanju iz 2020. godine 66% Poljaka izjavilo je da bi u prvom trimestru abortus trebao biti legalan. Samo jedan od deset Poljaka/inja podržava promjenu zakona o abortusu koju je uveo Vrhovni sud 2020. Generalno mlađi ispitanici nešto više podržavaju pravo na abortus od starijih, a približno isti postotak muškaraca i žena podržava pravo na abortus. Čak i religijska uvjerenja imaju manju ulogu u utjecaju na stav o abortusu nego što bi se očekivalo. Brojni slučajevi referenduma po pitanju prava na abortus doveli su do širenja pristupa abortusu, poput referenduma u Irskoj 2018., San Marinu i Gibraltaru 2021. Budući da demokratski procesi u pravilu dovode do proširenja prava na abortus, konzervativci se okreću nezavisnim sudovima koji ne trebaju podršku većine da bi donijeli zakone koji ograničavaju ili ukidaju to pravo, zaključuje Grzymala-Busse.
Međutim, europske ekstremno desne organizacije umrežene sa ciljem da ograniče i ukinu pravo na abortus pored “pravosudnog aktivizma“ imaju i druge taktike. Kako je izvijestio Neil Datta, tajnik Europskog parlamentarnog foruma za seksualna i reproduktivna prava koji proučava njihovo djelovanje, ta mreža pokušava kopirati američki primjer i postaviti istomišljenike na visoke funkcije u pravosuđu i politici i vjeruje se da ona stoji iza “uspjeha“ poljske vlade u dodatnom ograničavanju prava na abortus. No pored toga, mreža stoji i iza sve češćih priziva savjesti i uvođenja “obaveznih savjetovanja“ kao uvjeta za obavljanje abortusa, za što je dobar primjer Italija. Otkako je 2019. mreža dobila uporište u Italiji kroz Svjetski kongres obitelji, u mnogim regijama kojima upravljaju konzervativne stranke poput Lige i Braća Italije uvedene su mjere koje ograničavaju pravo na abortus. “Znamo da je šira strategija mreže glede abortusa prvo spriječiti, zatim ograničiti pa zabraniti. Ono što sada vidimo u Mađarskoj i državama poput Italije su pokušaji da se spriječi samo izvođenje abortusa, kroz priziv savjesti i odgovaranje žena od abortusa”, rekao je Neil Datta, koji je otkrio i da je mreža blisko povezana s bogatim konzervativnim donatorima.
Iako su brojni čelnici europskih država nakon vijesti o poništavanju slučaja Roe protiv Wadea javno izrazili osudu, bit će potrebno puno više od toga da bi se zaustavili organizirani napadi na pravo abortus. Jedan od mogućih primjera je uvođenje zatvorskih kazni za “molitelje” ispred klinika za abortuse koji uznemiravaju žene.