Dok predstavnici makedonske vlasti ponosno govore o padu nezaposlenosti i hvale se time da su ispunili predizborno obećanje o rastu prosječne plaće iznad 500 eura, taj prosjek ne znači puno s obzirom na rastuću nejednakost, dok zbog krize izazvane pandemijom i inflacije sve više stanovništva tone u siromaštvo.
Točno 451.900 ljudi u Makedoniji živjelo je ispod granice siromaštva na koncu 2020. godine, što je 21,8 posto ukupnog stanovništva u zemlji, pokazuju novi podaci, bazirani na laekenskim pokazateljima siromaštva, koje je Državni ured za statistiku objavio u svibnju ove godine. Broj siromašnih porastao je u odnosu na prethodnu 2019. godinu za 3.800 građana ili za 0,2 posto, a na rast siromaštva velik utjecaj imala je, naravno, pojava pandemije Covid-19. Mjere koje je Vlada poduzela u borbi protiv pandemije, poput karantene, zabrane kretanja i rada u javnim ustanovama i druge, pridonijele su tisućama otpuštanja i smanjenoj gospodarskoj aktivnosti, što je dovelo do pada životnog standarda kod mnogih obitelji. Unatoč tome što se Vlada u proteklom razdoblju kontinuirano hvalila kako se uspješno nosi s gospodarskim problemima tijekom pandemije, te kako je danas stopa nezaposlenosti na povijesno najnižoj razini, a prosječna plaća na povijesno najvišoj razini, nove okolnosti u kojima se zemlja nalazi, a prije svega rast inflacije, signaliziraju da bi se broj siromašnih građana još mogao povećavati.
Redovit zdrav obrok kao nemoguća misija
Prihodi u obitelji su osnova za proračun siromaštva u Makedoniji, a prag siromaštva definiran je na 60 posto takozvanog medijalnog ekvivalentnog dohotka. Medijalni dohodak je upravo onaj koji je u sredini niza podataka o dohotku stanovništva, računajući od najnižeg do najvišeg iznosa. Zatim se utvrđuje ekvivalentni medijalni prihod, ovisno o broju članova i njihovom uzrastu. Prag siromaštva za jednočlanu obitelj je u 2020. godini iznosio 110.000 denara (1.788 eura), dok je ekvivalentni medijalni dohodak četveročlane obitelji s dvoje djece bio 231.210 denara. (3.756 eura godišnje ili 313 eura mjesečno). Obitelji s prihodima ispod ovih granica smatraju se siromašnima, odnosno žive ispod granice siromaštva. Promatrano prema vrsti kućanstva, stopa siromaštva za kućanstva koja čine dvije odrasle osobe s dvoje uzdržavane djece u 2020. godini iznosi 20,7 posto.
Zabrinjavajuće je da siromaštvo najviše pogađa mlade. Naime, podaci Državnog ureda za statistiku pokazuju da čak 30,3 posto ukupnog stanovništva mlađeg od 17 godina živi u siromaštvu. Kapacitet obitelji da svaki drugi dan može jesti meso, piletinu, ribu ili odgovarajući vegetarijanski obrok, jedan je od glavnih pokazatelja koji se u Makedoniji koristi pri izračunavanju broja građana koji su ozbiljno materijalno ugroženi, tj. žive u dubokom siromaštvu. Nakon kontinuiranog rasta cijena osnovnih prehrambenih proizvoda i energenata u zemlji, ispunjenje ovog zahtjeva za veliki broj makedonskih obitelji postaje nemoguća misija. Oni su prisiljeni izdvajati sve više novca iz obiteljskog proračuna za podmirivanje troškova struje, grijanja i režija, na račun smanjenja troškova za zdravu prehranu, obnavljanje odjeće, druženje i posjećivanje kulturnih događanja.
Ukinuto povećanje plaća
Predstavnici vlasti u Makedoniji ponosno i sa sjajem u očima u svojim javnim nastupima ističu ispunjenje predizbornog obećanja od prije nekoliko godina da će prosječna plaća u zemlji porasti iznad granice od 500 eura. I to se stvarno dogodilo. Uz pomoć kontinuiranog povećanja plaća u javnoj upravi već nekoliko godina zaredom, uz povećanje granice minimalne plaće, te uz realni rast osobnih dohodaka u nekoliko djelatnosti, prvenstveno u IT industriji, prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenom za travanj ove godine u Makedoniji dosegnula je 31.525 denara (oko 512 eura). Istodobno je stopa nezaposlenosti u prvom kvartalu ove godine pala na 14,8 posto, što je rekordno smanjenje. Međutim, fine brojke na papiru ne odražavaju probleme u stvarnosti.
Naime, političari nevoljno govore o činjenicama koje pokazuju da statistički rast prosječne plaće ne znači i poboljšanje standarda i kvalitete života građana. Naprotiv, novonastale okolnosti u koje je zapala domaća ekonomija pridonijele su poništavanju rasta plaća i povećanju opasnosti od osiromašenja velikog broja građana Makedonije. Uostalom, stopa inflacije, u Makedoniji u lipnju 2022. u odnosu na lipanj 2021. je iznosila 14,5 posto, što je porast u odnosu na prethodni mjesec kada je stopa inflacije iznosila 11,9 posto. Uzme li se u obzir da je rast prosječne mjesečne neto plaće isplaćene po zaposlenom za travanj ove godine iznosio 10,9 posto u odnosu na travanj prošle godine, postaje jasno da je rast cijena već sada veći od rasta prosječne plaće, bez obzira na činjenicu da je premašila limit od 500 eura. U iščekivanju novih podataka o prosječnoj plaći za svibanj i lipanj, izvjesno je da će stopa inflacije pojesti svaki rast plaća.
Osim toga, kada se govori o rastu prosječne plaće, mora se uzeti u obzir i način na koji se prosjek izračunava. Naime, statistika prilikom proračuna uključuje poslovne subjekte svih oblika vlasništva (privatnog i drugog), ali ne i individualne poljoprivrednike i osobe koje rade po ugovoru o djelu. No i bez obzira na to, većina radnika u Makedoniji prima plaću znatno manju od državnog prosjeka. Naime, prema službenim statističkim podacima, u prvom kvartalu 2022. godine u zemlji je bilo ukupno 691.498 zaposlenih osoba, a više od 450.000 njih primalo je plaću nižu od državnog prosjeka.
Još jedna stvar koju makedonski političari zaboravljaju kada hvale rast prosječne plaće je situacija u regiji. Makedonija je s prosjekom od 512 eura pri dnu ljestvice zemalja bivše Jugoslavije rangiranih prema visini prosječne plaće. Tako je u Crnoj Gori prosječna plaća dosegla 707 eura, u BiH 552 eura, Srbiji 619 eura, Hrvatskoj 999 eura i Sloveniji 1.304 eura.
Sve više socijalnih slučajeva
Prema podacima Ministarstva rada i socijalne politike, prije pandemije socijalnu pomoć primalo je 27.000 kućanstava. U 2021. taj se broj povećao za 8.500 novih slučajeva. Iz ministarstva su već najavili da se u 2022. godini očekuje dodatnih 5.500 kućanstava koji će postati novi primatelji socijalne pomoći. Uzevši u obzir činjenicu da su ove najave bile izrečene još prije početka drugog rasta cijena osnovnih životnih namirnica i energenata, može se očekivati da će njihov broj biti i veći.
Nove prijetnje u odnosu na siromaštvo vidi i Svjetska banka. U proljetnom izvješću, koje analizira situaciju sa siromaštvom u regiji, za Makedoniju se navodi da su, i pored oporavka gospodarskog rasta i pada siromaštva u prethodnom desetljeću, energetska kriza i rat u Ukrajini donijeli nove izazove. “Zemlja je postigla značajan napredak u smanjenju siromaštva od globalne financijske krize 2008. godine. Stopa siromaštva pala je s oko 36 posto u 2009. na 18 posto u 2018., uglavnom potaknuto porastom zaposlenosti i većim primanjima od rada. Ali negativni učinci krize izazvane Covidom-19 poništili su prethodne dobitke”, stoji u izvješću.
U izvješću se ističe da je Vlada osigurala mjere potpore, uključujući subvencije, socijalne doprinose u privatnom sektoru te novčane naknade i bonove za ugrožene osobe, koje su u određenoj mjeri ublažile negativne utjecaje Covida-19 na siromaštvo. “Kako je oporavak napredovao, energetska kriza i rat u Ukrajini donijeli su nove izazove. Predviđa se da će rast usporiti u 2022. godini zbog sukoba i gospodarskih sankcija. Očekuje se da će manja potražnja iz EU-a i više cijene energije, metala, hrane i poljoprivrednih proizvoda imati negativan utjecaj na gospodarstvo. Vjerojatna je inflacija veća od 5 posto unatoč vladinim mjerama. Inflatorni pritisci (osobito cijene energije i hrane) mogu povećati troškove života, što više pogađa one manje dobrostojeće”, stoji u izvješću.
U posljednjoj rečenici priopćenja Svjetske banke precizirano je tko će najviše stradati zbog nepovoljnih strujanja u svjetskoj i domaćoj ekonomiji. Ako uzmemo u obzir da je prema posljednjim statističkim podacima Ginijev koeficijent nejednakosti raspodjele dohotka među stanovništvom porastao s 30,7 posto u 2019. na 31,4 posto u 2020., postaje jasno da u Makedoniji pada u vodu pokušaj da se nekakva srednja klasa vrati u život, te je posve sigurno da će sve veći broj građana tonuti u siromaštvo.