Na sjednici pulskog parlamenta 30. kolovoza donesena je odluka o raspisivanju referenduma o mogućnosti gradnje hotela, turističkih smještajnih kapaciteta i stambeno-poslovnih građevina na području šetališta Lungomare. Građani Pule će tako 9. listopada odlučivati o izmjeni Generalnog urbanističkog plana koja bi mogla zaustaviti izgradnju gigantskog hotela na šetalištu Lungomare, dijelu pulske obale. Iza plana za gradnju hotela stoji investitor Dragan Šolak koji posjeduje zemljište uz gradski Lungomare za koji mu trenutni GUP omogućava gradnju. Međutim, postoje osnovane sumnje da je prilikom pretvorbe pulske cementare – u kojoj su privatizirani i sportski tereni te veliko područje šetališta Lungomare – došlo do brojnih nezakonitosti. Stručnjaci tvrde da se sportsko-rekreacijske zone nisu smjele privatizirati, već su sportski tereni trebali biti uknjiženi na grad Pulu, dok su parcele označene kao šuma ili pašnjaci trebale biti upisane na državu. Zbog toga oporba, koju u Puli trenutno čini samo Možemo!, traži reviziju pretvorbe.
Podsjetimo, vladajuća koalicija Nezavisne liste Filipa Zoričića, SDP-a i Možemo! raspala se u ožujku nakon što se Možemo! usprotivio gradnji na tom području. Gradonačelnik je odbio raspisati referendum, a nakon toga je propao i pokušaj da se skupi dovoljno potpisa vijećnika Gradskog vijeća i tako građanima omogući izlazak na referendum te je na sjednici u noći s 1. na 2. kolovoza smijenjena i predsjednica Gradskog vijeća Dušica Radojčić iz Možemo!. Tom prilikom sastavljena je širokopojasna antireferendumska koalicija koju čine NLFZ, SDP, HDZ, predstavnik srpske nacionalne manjine Milan Rašula te dva žetončića (dotad u klubu s IDS-om).
Građani su se pak u svibnju organizirali u Inicijativu građana Pule “Referendum za Lungomare” i prikupili dovoljan broj potpisa (gotovo 13 tisuća), što samo po sebi predstavlja trijumf s obzirom da je u Hrvatskoj teže pokrenuti lokalni nego državni referendum zbog nerealno kratkog roka za skupljanje potpisa (do 15 dana) i visokog broja potrebnih potpisa (20% birača). Građani okupljeni u Inicijativi susreli su se i s drugim preprekama, poput uznemiravanja i prijetnji tužbama od strane investitora, kao i činjenice da im je Grad znatno naplatio korištenje javnih površina za prikupljanje potpisa te odugovlačio s izdavanjem dozvola za prikupljanje potpisa na novim lokacijama.
Pulski referendum bit će drugi lokalni referendum u Hrvatskoj, ako ne računamo onaj neobvezujući o izgradnji termoelektrane na ugljen 2015. u Pločama. Prvi lokalni referendum bio je onaj u Dubrovniku 2013., kada su građani glasali o izgradnji apartmanskog naselja uz golf na Srđu. Iako ih je 84% glasalo protiv izgradnje, referendum je propao zbog preniske izlaznosti (31,5%). Za referendume na lokalnoj razini, za razliku od onih na nacionalnoj, vrijedi uvjet da referendumu mora pristupiti većina (50%+1 glas) od ukupnog broja birača upisanih u popis birača općine, grada i županije u kojoj je raspisan referendum.
Bez sumnje, u periodu do 9. listopada uslijedit će još istoga: prijetnji investitora, priloga i članaka o izgradnji hotela sponzoriranih od samog investitora, gnjusnih napada na inicijativu građana poput onoga iz pera glavnog urednika Glasa Istre Roberta Franka, koji brani privatno vlasništvo investitora kao svetinju, dok Možemo! optužuje da ga želi konfiscirati i zadržati “javnu ševaonicu“ na Lungomaru. Izdržimo!