Suvremena ekonomska struka, ili barem oni njeni dijelovi koji su na speed dialu urednika i novinara domaćih mejnstrim medija, a javnost ih poznaje pod šifrom “neovisni ekonomski analitičari”, ima samo jedan zadatak: da prepozna možebitne simptome socijalizma. I da upozori istu tu javnost i politiku da ne skrenu lijevo na križanju staze i da se zvijeri paze. Glavni problem tog zadatka je u hipohondriji. Naime, “neovisni ekonomski hipohondri” u svemu vide simptome socijalizma: od poreza kao takvog do minimalne plaće. S jedne strane, ta je hipohondrija razumljiva: ako nema simptoma socijalizma nema ni potrebe za njihovim društvenim doprinosom. S druge pak strane se svaka suvislija rasprava o organizaciji ekonomskog života guši.
I dok se naši hipohondri muče s pitanjem predstavlja li zamrznuta cijena mljevenog mesa put u socijalizam, motor europskog kapitalizma je, prema njihovim kriterijima, na pragu ulaska u komunizam. Kako izvještava Bloomberg, jedna od perjanica globalne poslovne štampe, njemačka država ozbiljno razmatra nacionalizaciju tri plinske kompanije koje su “središnji stupovi njemačke energetske infrastrukture” i osiguravaju plin iz cijelog svijeta za snabdijevanje europskih termoelektrana, pokretanje tvornica i grijanje domova. Te su se kompanije našle u nezavidnom položaju nakon početka rata u Ukrajini i neizvjesnosti oko isporuke ruskog plina te rasta cijena. Prema Bloombergovim izvorima, njemačka je vlada procijenila da je u ovim okolnostima isuviše opasno i riskantno prepustiti energetsku opskrbu, a samim tim i funkcioniranje ekonomije kao takve, tržištu i privatnim akterima. Na upit o planovima za nacionalizaciju, ministar ekonomije Robert Habeck je odgovorio: “Stvari su kompleksne, pažljivo radimo na tome.”
Dakle, nije problem u samoj nacionalizaciji već u procedurama. Tri kompanije posrijedi, a to su Uniper, VNG AG i Securing Energy for Europe (bivša Gazprom Germania), nalaze se u različitim poslovnim fazama i imaju različite vlasničke strukture. Stoga, svaka iziskuje posebnu proceduru nacionalizacije. Realizacija namjera njemačke vlade preokrenut će situaciju i u energetskom i u ideološkom sektoru. Koordinirana opskrba energentima na državnoj razini ozbiljno zalazi u sferu ekonomskog planiranja. Nije planiranje nikakva nepoznanica u povijesti kapitalizma kako često misle oni koji čitaju svijet iz cijene mljevenog mesa. I nije prvi put da se nacionalizacije koriste kao alat u službi spašavanja kapitalizma. Ishod je neizvjestan, ali upravljači ozbiljnih ekonomija nemaju taj ideološki luksuz provincijskih analitičara.