Europska komisija bi u idući ponedjeljak trebala široj javnosti predstaviti legislativnu inicijativu Instrumenti jedinstvenog tržišta za hitne slučajeve (SMEI) kojom se želi “uspostaviti fleksibilan i transparentan mehanizam za brz odgovor na izvanredne situacije i krize koje ugrožavaju funkcioniranje jedinstvenog tržišta”. SMEI je zamišljen kao skup mjera kojima će se osigurati koordinacija, solidarnost i usklađenost odgovora EU-a na krize te zaštititi funkcioniranje jedinstvenog tržišta, odnosno zajamčiti: neprekinuto slobodno kretanje robe, usluga i ljudi, neometane lance opskrbe, dostupnost i pristup robi i uslugama. SMEI je nastao kao odgovor na opetovane krize koje su pogodile svijet, a EU posebno – od pandemije COVID-19 preko zastoja u opskrbnim lancima, zatim rata u Ukrajini i inflatornog rasta kao posljedice svih navedenih kriza.
Nacrt prijedloga je došao i do medija i novinara koji podrobnije prate EU i briselsku birokraciju. Prema izvještaju Euroactiva, SMEI predviđa snažne i široke mehanizme koje bi omogućile Europskoj uniji da izravno intervenira u tržište u slučaju hitnih i kriznih situacija. Drugim riječima, uređuju se, ozakonjuju i centraliziraju mjere poduzete tijekom zadnjih godina s ciljem spašavanja europske ekonomije. No kako smo naučili posljednjih godina, a i iz ranijih primjera, nije svaka regulacija i intervencija u tržište u korist radnika i njihovih interesa.
Takav je i slučaj i s ovim mjerama. Naime, kako upozorava europska sindikalna središnjica ETUC, SMEI će direktno intervenirati u postojeći zakonski okvir kojim se regulira jedinstveno tržište EU-a. Taj okvir omogućuje pravo na štrajk kao jedno od temeljnih i najvažnijih mehanizama osiguranja zaštite radničkih prava. Međutim, predviđenim mehanizmima SMEI-a postoji mogućnost da se to pravo naruši, odnosno da štrajk bude proglašen “hitnim slučajem” ili “krizom” koja onda omogućuje EU-u da ga zaustavi i time omogući nesmetano funkcioniranje tržišta bez industrijskih akcija. To bi značilo ne samo kršenje interne pravne stečevine EU-a poput Povelje o temeljnim pravima (u koje ulazi i štrajk) nego i međunarodnih standarda kojima se Europska Unija diči kao jedna od glasnijih zaštitnica na globalnoj političkoj sceni. ETUC je zasad reagirao dopisom prema Europskoj komisiji. A svatko s minimum aktivističkog iskustva zna da dopisi u ovakvim situacijama ne pomažu puno.
Iako se ova odluka EU-a i namjerno prešućivanje štrajka kao temeljnog prava može činiti marginalnom, ona može imati dugoročne posljedice za radnike i radnice u Europskoj uniji u budućnosti. Kada zabrana štrajka postane iznimka (u tzv. hitnim slučajevima) ubrzo može postati i pravilo, a onda je već prekasno.