Državni zavod za statistiku jučer je objavio rezultate popisa stanovništva u Hrvatskoj. Pored već znanog značajnog pada ukupnog broja stanovnika, pažnju medija i javnosti najviše su zaokupila dva rezultata: broj katolika u zemlji i broj Srba u Vukovaru. Nešto manji postotak katolika u odnosu na popis iz 2011. godine u medijima je diskutiran uz pomoć stručnjaka, prvenstveno sociologa, koji su nastojali objasniti razloge pada i razlučiti što to uopće znači biti katolik. Što se tiče pak broja Srba u Vukovaru, stručnjak je samo jedan: vukovarski gradonačelnik Ivan Penava.
Naime, Ustavnim zakonom o nacionalnim manjinama je propisano da pripadnici manjina ostvaruju pravo na ravnopravnu službenu upotrebu jezika i pisma u onim sredinama u kojima čine trećinu stanovništva. Politička karijera Ivana Penave zasnovana je upravo na tom zakonu. On tvrdi da je popis iz 2011. bio lažiran i da je umjetno napuhan broj Srba u Vukovaru kako bi stekli navedena prava. S obzirom na simboličku i političku težinu Vukovara tih je nekoliko postotaka bilo sasvim dovoljno za stjecanje uloge političkog teškaša. No, unatoč iskazanom zadovoljstvu rezultatima popisa kao da je riječ o izborima, Penavu ipak vjerojatno muči pitanje: a što sad?
Penavina politička pozicija neodoljivo podsjeća na onu mejnstrim ekonomskih analitičara. Premda zdušno zazivaju ukidanje poreza, javnih poduzeća i radničkih prava dobro znaju da bi ih realizacija tih savjeta učinila izlišnima. Dok su god simptomi “socijalizma” prisutni, oni ne moraju brinuti za svoja radna mjesta. U sličnoj se kontradikciji nalazi i Penava. Svoje političko djelovanje je usmjerio na smanjenje postotka Srba u Vukovaru, a realizacija tog plana čini njegovo djelovanje izlišnim. Bez “prijetnje” ćirilićnih natpisa na institucijama nema ni Penave kao nacionalnog političkog faktora. Vrlo vjerojatno je već u potrazi za nekim drugim sličnim “problemom”, ali potraga će biti prilično zahtjevna.
Cinizma pak u toj potrazi neće nedostajati. Vidljivo je to iz Penavine procjene po kojoj manji broj Srba jamči stabilnost u gradu barem do sljedećeg popisa. Teško je u Penavinoj političkoj karijeri i cilju ne prepoznati karikaturalnu varijantu starog marksističkog koncepta odumiranja države. U pojednostavljenoj varijanti, taj koncept pretpostavlja da će promjenom načina proizvodnje nakon revolucije i nestankom klasa država postepeno postati nepotrebna. Dakle, novi društveni odnosi će učiniti državu izlišnim jer neće postojati potreba za prinudom i prisilom kakva postoje u klasnim društvima. Princip odumiranja države bio je prisutan i u Kardeljevoj varijanti jugoslavenskog samoupravljanja. Ono što je za marksiste bila revolucija za Penavu je popis stanovništva: jednom kad Srbi brojem padnu ispod trećine vlast više neće biti potrebna jer će se međunacionalne tenzije smiriti. To što je vlast svojim djelovanjem stvarala međunacionalne tenzije u svrhu smanjenja spornog postotka nije toliko bitno.