Iako još nismo dobili konačnu raspodjelu mjesta u oba doma talijanskog parlamenta zbog nešto kompleksnijeg izbornog sustava i izračuna mandata, ipak možemo govoriti da su talijanski izbori završili – očekivano. Kako se i najavljivalo, najjača stranka je postala postšistička Talijanska braća (FdI) koju vodi Giorgia Meloni. Meloni će tako točno sto godina nakon Marša na Rim talijanskih fašista postati prva premijerka u povijesti Talijanske Republike i prva post-fašistička političarka na čelnom mjestu izvršne vlasti. No osim pregršt historijske simbolike, što su nam talijanski izbori još donijeli?
Franko Dota, dopisnik talijanske novinske agencije ANSA, u svojoj izjavi za Bilten istaknuo je četiri bitna momenta uz očekivanu pobjedu Talijanske braće. Prvo je povijesno loš rezultat tradicionalne velike stranke talijanskog lijevog centra Demokratske stranke (PD) koji po trenutno dostupnim rezultatima varira između 18 i 19 posto. Stranku očekuje turbulentan postizborni period koji će im vjerojatno oduzeti vrijeme i energiju da budu prava opozicija novoj vladi desnice. S druge strane, populistički i antisistemski Pokret pet zvjezdica (M5S) je preživio izbore. I ne samo preživio, nego ostao bitan politički akter i vjerojatno najglasnija opozicija budućoj vladi Giorgie Meloni s osvojenih 15 posto glasova. To je, naravno, drastičan pad s nekadašnjih 30 posto, ali M5S je jedna od malobrojnih protestnih stranaka iz 2010-ih koje su opstale i ostale bitne. M5S sada svoju glasačku bazu nalazi na siromašnijem i ekonomski nerazvijenijem jugu što je samo potvrda trenda od izbora iz 2018. Kako pokazuju predizborne analize socioekonomske i kulturne strukture glasačkog tijela, M5S-ova bitna glasačka baza su upravo nezaposleni. Nezaposlenost je veća na jugu, a M5S-ova mjera tzv. nacionalnog dohotka (tal. reddito di cittadinanza; ne treba ga miješati s konceptom universal basic income), odnosno novčane pomoći koja olakšava egzistenciju trajnije nezaposlenima, prema Doti je odigrala bitnu ulogu u privlačenju najsiromašnijih glasača s juga.
Ostala dva bitna ishoda ovih izbora su poraz Lege (8.8 posto) i relativni uspjeh Forze d’Italia (8.2 posto) vječnog Silvia Berlusconija koji će imati ulogu king-makera i u ovoj vladi. Bez njega i njegove stranke, Meloni ne može održati većinu. S druge strane, desni populist i vođa Lege, Matteo Salvini, vjerojatno je i najveći gubitnik ovih izbora. U izbornoj kampanji Salvini je dobio ulogu blijede kopije desno-populističkog originala i buduće premijerke Meloni. Jednostavno, nema mjesta na vrhu za dva slična politička profila. Veliki dio nekadašnjih glasača Lege se stoga priklonilo izglednoj pobjednici i tako se dio glasova ove stranke prelio u bazen Talijanske braće.
A Talijanska braća su nastavljač duge tradicije postfašističkih stranaka u talijanskom političkom životu. I dok su ranije držali pozicije junior partnera u koalicijama s desnim centrom, ovaj put su postali najjača stranka desnice. To valja zahvaliti prvenstveno tome što je Meloni uspjela stvoriti svojevrsni transklasni blok koji glasa za FdI. Kako pokazuju rezultati istraživanja o socioekonomskom i kulturnom profilu glasača FdI-a, Meloni jednako dobro stoji među svim zanimanjima (osim među studentima) i razinama dohotka, a dobna struktura glasačke baze je većinom srednjih godina i tradicionalistički orijentirana.
Pozicija i Meloni i FdI-a u novoj talijanskoj vladi će biti daleko od komotne, pogotovo u koaliciji sa dva manja, ali politički značajna i bitna partnera. Kako navodi Dota, o političkom smjeru buduće vlade, odnosima s ostatkom Europe i političkim Bruxellesom posebno, a onda i o odnosima unutar same koalicije znat ćemo puno više kada dobijemo imena ministara u najvažnijim resorima – onima ekonomije, financija i vanjskih poslova.